NAVEČER
Kasno navečer stižeš u svoj grad
u mračne ulice, u crne mrlje prozora,
u mračnu tišinu, mačkama što se skrivaju
ispod automobila, snenim pticama na drveću,
a ipak ne znaš je li grad odsutan,
je li to grad kazne ili grad sjena,
da se možda ne ljuti na tebe,
ili je zapravo toliko ravnodušan
da ne moraš postojati uopće.
Nitko te ne pozdravlja, nitko ne zadržava,
nitko ti ništa ne zabranjuje, ni za što ne moli,
stražari su zaspali ili otišli kući,
pouzdano cvjeta cvijeće, ali ga ne vidiš.
Kraljice spavaju u sarkofazima,
biskupi na portretima, izgubljene bitke
u udžbenicima povijesti.
Grad je otvoren,
otvoren je vjetar, i kolebanje,
sve što se dogodilo
čeka na tebe,
tvoji porazi nisu na tebe zaboravili,
već je kasno,
šutnja se vraća u šutnju,
pokušaj zaspati.
NEPOZNATA
Nepoznata ulica
ustremljuje se prema dolje
nema je na karti
tu nema hotela
ni knjižnice
čak ni uspomena ni planova
Ova je ulica samo
crtež samo skica
što se ustremljuje prema dolje
kao što se jastreb obrušava na miša
Ponekad se javlja u snu
i odmah nestaje
ali vratit će se, sigurno,
možda će se vratiti
u neznano vrijeme
na neznanome mjestu.
GLAZBA U AUTOMOBILU
Glazba koju sam slušao s tobom
doma ili u autu
ili čak u šetnji
nije uvijek zvučala tako čisto,
kako bi željeli klavir-štimeri –
ponekad bi se u nju umiješali glasovi
puni užasa, bola,
i tada je glazba
bila više od glazbe,
bila je naš život
i naše umiranje.
S poljskog prevela: Marina Trumić
Urednica: Ferida Duraković
Povratak, Naklada ZORO, Sarajevo-Zagreb, 2006.
