Portugalac, ljigavac, živi od stare kolonizatorske
slave
Portugalac kaže da mrzi Kineze
ja se smijem
opet ponavlja kako ih stvarno mrzi
ja se razdražljivo smješkam
mrzim im i hranu, kaže
rekoh, pa eto, nije ni my favourite, ali može proć’
ma dig’o sam ruke od njih
nemoj, reko’, tako
i nemoj to tako pričati van Kine
nije cool
ma, kaže, živim ovdje od osamdeset i neke
a mislim da ćeš se i ti vratiti u Makao
čisto sumnjam, kažem ja
mada, čudni su putevi Božiji,
izustih dahom kafenim od kapućina
keslajući se k’o hajvan
znaš, rekoh, onu iz Kill Billa: take a hit. be somebody, baby?
kako da ne, kaže on, zato ćeš se i vratiti
prelako je, rekoh, imam to i u Švedskoj
ali, ovdje je toplije, kaže Portugalac
pa dobro, upravu si, rekoh, ali
nema raje
lijepo je nekada biti sam, na to će on
pa osuđeni smo valjda na to svakako, kažem
ne moramo još i utvrđivati gradivo
osuđeni smo na put
ljudi kao što smo ti i ja, mudro će Portugalac
e tu sam se već valjala od smijeha
na mjesto
šoljo, što skrivena u ormaru čamiš
staviše te pod ključ kad uvidiše da iz tebe pijah kafu
šoljo, simbolu moje nevažnosti
jer ti i takve kao ti su isključivo za goste
šoljo, boje rade i visibabe
pomislio bi čovjek da si u čekmedži neke domaćice
šoljo, boje praznine i smrti
a ti u kancelarijskoj kuhinji iznad fabrike
šoljo, čekaonico pred sudnji dan
naružiše me, te i tebe i sebe vratih na mjesto i pijah iz
one plastične
PAPA Test Blues
Piše da to traje samo pet minuta i da
većina žena ništa ni ne osjeti.
Ja ipak vazda prokrvarim.
Osoba sam jaka kažu,
al’ na stolu skupljam svu snagu
da ne zaplačem.
Ustati je vrtoglavica i mučnina, ali
se sve razbistri kada izađem vani i vidim biciklo
koje me čeka.
Suviše je ružno, a i prepoznatljivo
da bi ga neko ukrao.
Kad sjednem na sic
neka snažna, nježna,
pa može se reći i majčinska ruka
privine to sad trošno.
Ne dâ da se na bilo koji način dezintegriše.
Bježim što brže i bilježim u kafu – daj nešto, bilo što!
Za bilo kakav alkohol je rano.
Cigaretu ovako rano ne podnosim, ali sad će mi sjesti.
Tokom dana oči zasuze više puta.
Pitam se
kada se
neki muškarac
osjeća ovako.
Za mojih dvadeset i devet godina
bezbroj puta sam bila kod ginekologa.
Tridesettrogodišnji muškarac s kojim živim
nakon vojske nije otišao da mu neki doktor
opipa testise
pregleda penis
turne nešto hladno, željezno u nj.
On u stvari samo misli da voli svoje biciklo.
Imaš li ti majku?
Zašto ne čupaš obrve?
Zašto ne prelomiš kosu?
Zašto ne udariš zube?
Zašto ne udariš trajnu?
Zašto ne obriješ noge?
Zašto ne ušiješ dugme?
Zašto ne zakrpiš jaknu?
Zašto ne kupiš novu jaknu?
Zašto ne završiš školu?
Zašto ne tražiš poso?
Zašto ne staviš store?
Zašto ne podviješ store?
Zašto ne prestaneš pušit’?
Zašto ne ustaneš rano?
Zašto ne odeš kod adže?
Zašto ne jedeš k’o normalan insan?
Zašto ne jedeš meso?
Zašto ne jedeš meso?
Zašto ne rađaš djecu?
Zašto ne stupiš u bračnu vezu?
– Imam nekog posla! Imam nekog posla! Imam nekog
posla! Imam nekog posla!
– Imam nekog posla! Imam nekog posla! Imam nekog
posla! Imam nekog posla!
…. imaš li ti majku?
nakon šutnje
nakon šutnje
spavamo
kao da si prvi put
leg’o kraj mene
ne prepoznajem
ni miris ispod
tvog pazuha
ali zato, iz usta
smrdi ti k’o iz guzice
i hrčeš k’o četa vojnika
što spava na leđima.
stoko!
ja u Beču
ja u Beču više volim Šilea no Klimta
ja se u Beču ne drogiram ko neki
ja se drogiram k’o ja i moji
ja u Beču pušim po kafanama
ne prihvatam kafanu u kojoj se ne može pušiti
dok u svom gradu to sve jako dobro prihvatam
jer moram
ja u Beču jedem i pijem sve to što moram da
jedem i pijem u Beču
ja u Beču osjećam pritisak da napišem pjesmu kako
sam ja u Beču
Ja u Kini
Ja u Kini jedem
crve.
Ja u Kini jedem
zmije, jedem
žabe, jedem
ajkule, ja
u Kini jedem
i jedem i
jedem.
Stanem kad mi je srcu blizu pa ne
jedem magaretinu, ne
jedem morskog konjica, ne
jedem mačka ni
kučka. Možda.
Ja u Kini zaboravljam
maternji jezik.
Ja u Kini zaboravljam
i onaj drugi jezik
što mi ga je
darovao hajvan hrvatski, bosanski, srpski… il’ kako se
već sad zovu (jebo im ***** i sin mu **** mater)
švedski (jebla ga nafta i talijanka da ga jebla).
Ja se u Kini sjećam jezika
što su mi ga
darovali Damir Avdić i Blagaj
(hvala Damire! Hvala raja!).
Ja u Kini zaboravljam
da perem zube,
noge, suđe.
Ja sam u Kini student
pa će mi biti oprošteno
premda napredujem
in other areas.
Neki dan me Kineskinja pita:
– Do you know masturbation?
iz vedra neba
I said:
– Do you need help?
Nije htjela.
veleizdajnik
u rodnoj kući starog švedskog pisca, potencijalnog
veleizdajnika
koji se, između ostalog, zalagao za mir i slobodnu
ljubav
pronašli smo knjige na francuskom, španskom,
engleskom
zbirke Vaska Pope na tri jezika
kvartalni zbornik jugoslovenske književnosti na
francuskom
vodič kroz Jugoslaviju, inače poklon autora
potencijalnom veleizdajniku
koji je, između ostalog, onako da ga poselami, poslao
tekst koji se
prenosi telekomunikacijskim uređajem
Maksimu Gorkom
pronašli smo tako još nekoliko zbirki, zbornika, oda
jugoslovenskoj književnosti
ja sam rekla da koju smo državetinu imali
upitalo me pa zar ne postoji šansa za ujedinjenjem, zar
ne bih trebala o tome da pišem
ja sam rekla da je i rano i kasno i da
je još uvijek banalno, pogotovo
od strane mene jer sam mlada i ne znam ni kako je
bilo
ni kako je
sada
ni kako bi u stvari trebalo da bude
optužili bi me
rekli bi da sam jugonostalgičar
veleizdajnik