POVEZANOST
Heroin od afganskog maka
održava zapadnjačku dekadenciju
i dolijeva ulje na vatru zgražanja.
Teror se finansira novcem
od nafte kojom se griju ciljevi bombaških napada.
Mlađahni momci s dinamitom oko struka
sanjaju o prekogrobnom životu
koji otprilike liči onome
kog žive rock’n’roll-zvijezde
kad su na turneji.
UNDER COVER
Pod nanosima snijega spava Bornholm.
Automobili sanjaju vijugave ceste
i oštre okuke. Školski autobusi
uzdišu pri pomisli na djecu
što jedu banane i oduzimaju.
Cvijeće u saksijama pamti pogled proljeća.
Duboko u njima je bumbar u pripravnosti,
dok se u genima puževa čuje zujanje.
Bube odnekud najavljuju
nemilosrdne konfrontacije na prašnjavim poljima.
Stada snijega se vrtlože odozdo iz beskraja
preko arktičkih stepa i otoka.
Jedna se melodija kači za kompozitora
koji pije kafu i sluša vremensku prognozu.
Miševi kleče na koljenima ispod crkvenih podova.
Na sjevernoj obali škripi jedan krov
pod težinom snijega.
OBILAZAK S VODIČEM
Ovdje se nalazila naša biblioteka.
Danas je tu fitness centar,
gojazni građani se znoje u nizu
tamo gdje su nekad romani
stajali rame uz rame.
U plavoj kući bila je mesnica.
Sada je u prizemlju tajlandska masaža,
a u podrumu joga i meditacija.
Preko puta, gdje je stanovao jedan vrtlar,
danas kuhaju bombone.
Ne tako davno
žuta zgrada je bila pošta.
Znam jedan par koji se sreo na šalteru;
davno su, otkrit ću vam,
slavili pedesetogodišnjicu braka.
Ne tako davno
jedan piljar je stanovao na br. 12.
Davao je mrkvama poljubac za laku noć
i uvezivao rotkvice
tankim koncima.
Mnogi iz ovoga grada
su bili u crkvi,
kada je mesar umro,
grobar bio mlad i vatren,
a jedan čovjek iz susjednog grada
izgorio na štageru
odmah pored slamnatog krova prodavnice farbe.
Večeras su ulice puste
kao u snu.
VELIKI SVIJET
Otac je bio kapetan
i spavao na velikim morima
iznad kitova, morskih krava i napuhača.
Ponekad bi prenoćio kod nas u Valbyju
ali ne tako često.
Svako ima svoje mišljenje, tvrdio je,
ali ga najpametniji čuvaju za sebe.
Znao je dugo stajati na prozoru,
zatim klimajući glavom
sjesti na stolicu.
Donosio je kući egzotične stvarčice:
prepariranu kornjaču blago uvrijeđenog
izgleda, na primjer,
ali sa zamišljenim,
zrelim izrazom
u malim razočaranim očima,
koje su valjda, poput očevih,
čeznule za morem.
GENERALNA PROBA
Kad ponesem svijest
u nepoznato,
ostat će moje knjige.
Hoće li biti usamljene bez mene,
ili misle da će neka druga svijest
biti ovisna o njima
negdje?
One ne znaju gdje će završiti;
pojedine možda pamte
da su bile
u boljem društvu.
Najstarija je iz Rija de Janeira,
objavljena 1848.,
štampana u Rua Lavradio 53.
Em mil tormentos trago o coração,
piše na strani 38.
Ko ne bi potpisao takvo što?
Moram dalje. Dužnost zove.
Nekoliko sati
ostaju bez mene.
Ako se vratim,
stajat će i dalje ovdje
u svom zatvoru otvorenog tipa
s pogledom na more.
Isto tako ako se
i ne vratim.
s danskog preveo: Alen Mešković