OBIČNA LJETNA POPODNEVA U PREDGRAĐU
pod suncobranom drijemamo moja mačka i ja
njena glava se odjednom izdigne, uši uozbilje, rep zaigra
ulicom proklizi bijeli kombi što razvozi pacijente sa dijalize
kombi se zaustavi, vrata jako zalupe
moja mačka se trgne na noge i hitro otrči iza žive ograde
iz parkiranog kombija izlazi tridesetogodišnja komšinica
dobar dan… kako ste… ugrijalo… evo, dobro…
nadvikujemo se sa točkovima koji odvoze još nekoliko umornih lica
moja mačka se lijeno vraća ispod suncobrana
na sklopljene šape tromo spusti glavu
zatreperi očima još nekoliko puta prije nego što konačno zaspi
razočarana monotonijom ljetnog popodneva
