ZAPIS
Ujutro nazovem majku
ili popodne, kad se vraćam iz džamije.
Jutrom zamiriše behar kroz otškrinut
Automobilski prozor.
Duž ulica su redovi bijelih krošnji
poput lijepih riječi koje mi često nedostaju.
U Bosni je podne kad je Ovdje jutro.
U Bosni je akšam kad je Ovdje podne.
Vrijeme je Ovdje zlatna prašina.
Kopači na sve strane razastiru šatre
Po obronicma dana.
Zlata je u jamama vremena
sve manje i manje.
Primjećujem da je nebo plavo
trava zelena, i zemlja je mokra poslije kiše.
Dakle, sve je isto, a ništa opet isto nije.
Ne kažem to radi sjete
Već radi Istine.
POKUŠAJ ČETVRTE PJESME
Otkad smo u Americi,
napisao sam tri pjesme.
Za ova dva mjeseca
Napisao bih dvadeset i koju
U Bosni.
Tri-četiri vrijedne papira.
U Čikagu, na aerodromu
Naumpao mi je Č. Miloš
I htio sam napisati još jednu.
Bezuspiješno. Iako je kiša
Zveckala o prozorsko okno
I radnici su u žutim prslucima
Slali zagrljaje avionima.
Osim onom kojeg sam čekao
Šest sati, okružen hiljadama
Stranih i hladnih lica.
Pjesmu koju pišem
Sedam dana nakon toga
Pišem u otkrovenju
Da vrijeme u Americi leti
Ipak, nesto ispred aviona.
ŽENA VIČE NA TELEFON
U srdžbi, primjećujem, okolinu u trenu prekrije mrak.
Žena urla, i kao da joj nije dovoljno,
primiče telefon ustima. Povisuje ton.
Osoba kojoj kiti psovke, zove se Džon.
Dok sjedim u autu, smišljam kako neopažen da prođem
do ulaznih vrata. Džonov glas ne čujem.
Sigurno se i on nadvikuje, s bivšom ženom,
toliko da ne čuju jedno drugo.
Kad su srca blizu, čuo sam, dovoljan je šapat, ili pokret
za razumijevanje. Kad su srca daleko, vidim, ni dreka ni vika
ne pomažu.
POZNANSTVO
Profesor Zak je živio u Beogradu.
Prije četrdeset godina.
U šali kaže da mu nedostaje komunizam.
Tadašnje prilike, kao profesor političkih nauka, sasma dobro tumači.
Meni, kojem komunizam ništa vrijedno nije ostavio.
Bosanski, s ruskim naglaskom progovori
Kad se sjeti, poneke riječi.
Inače, danas je došao na poziv N.B.
Kako bi, ne poznavajuci me, pomogao
Tamo gdje se on najbolje snalazi, kako kaže.
U radu, s duševnim bolesnicima, ovisnicima, alkoholičarima,
i zatvorenicima općenito.
Nije rijedak slučaj, ovdje, pa i u Bosni
Da se mladi ljudi izgube u nepreglednim poljima opijuma.
Professor Zak, iako u penziji, godinama već, svakodevno razgovara, sluša, savjetuje, pomaže, koliko može, ove
Od svijeta odbačene i zaboravljene ljude.
Dva sata nakon sastanka me nazvao,
Kao što je i rekao
Da mi proslijedi brojeve telefona
Osoba s kojim treba razgovarati
Prije ulaska, u ovaj nepoznati
I neshvaćeni svijet.
Profesor Zak je Amerikanac
S jednom obrvom
Poput strehe, dužom od druge.
Potirao bi se po licu svaki put
Kad bi nešto važno htio reći
Ili kad bi se sjetio riječi
Jal’ na ruskom, jal’ na bosanskom.
Professor Zak je doktor nauka
Rasčupane kose
Poput neobranog pamuka.
MJESEC DANA U SAD-U
Zelene su trave otkosi
Ispred svake kuĆe.
Vlati trave
u crnim vrećama
nemaju mirisa
zaključujem.
Komšija se danas blago nasmiješio
kimnuo glavom
i nastavio sterati zemlju za cvijeće
iz Walmarta.
Sumnjam da je s Balkana
po muzici koja kida
zvučnike u pikapu.
Smeće se odvozi četvrtkom.
Pošta se provjerava svako jutro.
{Strah me silnih reklama
i pošte za koju ne znam od koga je.}
U kahvi fali ćeif
Koliko god je šećerio.
{Mladić s kačketom naherenim
sjedio je do mene
slušao muziku za sebe
i treskao sumanuto glavom
kao da me i nema}.
U svoj ovoj širini
primjećujem
čovjek je osuđen na samog sebe
na samoću koju toliko išće.
Dani su izbeharala stabla pored puta
što poput vojnika mirno stoje
pred bijelim vojskama zime.
Vrijeme je šareno
poput bosanskog ćilima.
DRUGI PETAK U USA
U džamiji sam danas upoznao Ishaka.
Amerikanca koji se vratio Islamu.
Razmijenili smo poneku riječ.
On na bosanskom, ja na engleskom.
Iza njegove guste, crne brade
Blistali su redovi
Pravih zuba
Dok smo utvrđivali
Jedan drugom porijeklo.
Nas dva, stranca u istoj zemlji.
