Nova godina je vrijeme odluka. Moje novogodišnje odluke bile su poprilično sebične. Prva je bila i još jest da svoju ovisnost o cigaretama plaćam dvadeset pfeninga skuplje a druga je da pronađem više vremena za sebe i pregledam stotinu najboljih filmova po izboru BBC-a. Već nakon drugog s liste nisam mogao razumjeti kriterij selekcije, sklopio sam laptop i završio ispred malog ekrana. Prikazivao se na televiziji, Ran, francusko- japanski film. Za režiju je zaslužan jedan od najvećih kojeg je filmska umjetnost dala: Akiro Kurosava.
Što je film više odmicao sve više me asocirao na opus Miroslava Krleže.
Jedan od mojih profesora književnosti tumačeći Krležinog Hrvatskog boga Marsa znao je reći da mu nije jasno kako su ratovi mogući nakon ovakvih knjiga. Svakog ko pomisli da je rat nešto romantično, da donosi išta dobro, treba ga natjerati da čita Krležu i napamet uči božija imena koja izvikuju ranjenici na svojim jezicima u Baraci pet be.
Ran je priča o sedamdesetogodišnjem vladaru koji odlučuje o sudbini svog carstva. Vladar ima trojicu sinova. Njihova imena su nevažna jer su oni personifikacija osoba s kojima se susrećemo svaki dan.
Svojim sinovima saopštava da je odlučio raspodijeliti carstvo, ali će titulu zadržati za sebe. Dvojica njegovih starijih sinova, slažu se s ocem. Govore slatkorječivo o ocu i njegovoj mudrosti da od njihovih riječi svrbe uši.
Najmlađi se suprostavlja. Govori ocu da griješi. Ne može tražiti apsolutnu pokornost od sinova kad sam nije bio pokoran vladar.
Vladar uzima strelice iz tobolca i daje po jednu svakom sinu. Oni ih lome rukama. Zatim, uzima tri strijele i drži ih u snopu. Pokazuje da se zajedno ne mogu polomiti. Slatkorječivi sinovi pokušavaju i ne uspijevaju dok najmlađi, Subaru, lomi strijele od svoje koljeno.
Vladar uvrijeđen ovim postupkom, protjeruje sina iz carstva zajedno s još jednim slugom koji je stao ispred njega i potvrdio istinitost Subaruovih riječi.
Sluga koji je protjeran s najmlađim sinom imao je plemenitu namjeru da spriječi vladara u donošenju pogrešne odluke. Dobija ponudu od drugog vladara da mu služi ali je odbija jer smatra da je njegova dužnost naći način na koji će ukazati vladaru na opasnost njegove odluke, bez obzira na poniženje koje je doživio.
Kroz cijeli film lik dvorske lude pokušava nasmijati nervoznog vladara te kroz svoje pjesme pošalice govori istinu:
Stari vladar podijelio polja i dvore ostaće sam poput strašila u polju.
Tek kad si poludio shvatio si koliko si bio brutalan.
Nakon prepuštanja vlasti sinovima ostarjeli vladar doživljava poniženje. Nakon poniženja slijedi duhovna katarza kroz susrete sa žrtvama svojih ambicija. Čovjek kojeg je dao oslijepiti svira mu najljepše note i dočekuje ga s poštovanjem u svom skromnom domu.
Postoje novinske rubrike s pitanjima tipa šta biste uradili da možete za jedan dan da imate moć?
Poslije ovog filma natjerao bih svakog vladara, čitaj političara, da napiše esej o filmu.
Bilo bi loših vladara i dalje, kao što ima ratova poslije Krleže, i sumnjam da bi se prepoznali, ali bi barem vidjeli svoju budućnost. Nažalost, budućnost koja je i naša jer je dijelimo s njima. Dijelimo i sadašnjost.
Ran na japanskom znači haos.
