• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Aleksandar Petrović Babić: Arkam gori (izbor II)

Autor/ica: Aleksandar Petrović Babić
aleksandar petrovic babicarkam goripoezija
Objavljeno: 10.07.2022

 

Dani velike buke

zgražavao sam se
mirisa duvanskog dima
znojavih tela
dinstanog luka
na nagorelom tiganju

seckao šargarepu
cedio špagete
razmišljao o starom susedu
koji se zgrbio
i sada bio iste visine
kao njegov totemski pas

bili su to dani velike buke
papučica za distorziju
otišla je pravo
pod oteklo
božje stopalo
i ceo grad je zaglušio
stravično atonalni rif

moj ples po kuhinji
više je ličio na epinapad
Ijana Kertisa
nego na gipke pokrete
mladog tela
dok udovoljava
naumu ritma

izmoren sručio sam se
na stolicu
i mislio o devojci
u tankom džinsu
dok kao surfer klizi
po asfaltnoj pučini

pokraj obala svoje anksioznosti
načinio bungalov
i prizvao turiste
najtužnijih očiju
polio benzinom trem
i zapalio ga

o kako su samo trčali
pod modre talase

 

Groblje testera

čekali smo njenu otpusnu listu
olinjali oficir ispred bolnice
igrao je polku
s ledibojem
kome studentska stipendija
nije bila dovoljna

trajna obamrlost
ušunjala se u moju utrobu
bio sam tek
odbačena testera
u uglu Đavolje radionice

sada je sve u redu
doktorima je dosadio
ovaj užurbani dan
otišli su na branč
i pecanje
smuđ se već koprcao
među njihovim šakama

pretrčali smo makadam
tankom prolećnom jaknom
štitio sam nas od kiše
uleteli smo u auto
i dugo ćutali
zagledani u račvanje puta

vertigo ponirućih ulica
staroga grada
bio je jedina konstanta
patrola straha
i sećanja
zarila se svom snagom
u zgužvanu kutiju haube

u dnu barice vrelog ulja
Sveti broj π
providio se
kroz masne mehurove
bio sam siguran
da me Manitu sprema
za nešto zaista veliko

nemam smisao za humor
ali priroda je duhovita
okomiti pejzaži
vrteli su me oko sebe
kao jezik
tvrdu bombonu

 

Pogrebni džez

crni čaj prosut u krilu peče
koračam preko sobe
i otvaram žaluzine
konvoji prolaze pod prozorom
nose lekove i žito

Đavo sedi pogrbljen
za pisaćim stolom
i sastavlja manifest
održava stabilnim
nivo ketamina u vodovodu

za doručak smo
žvakali staklo
ograničili unos
ugljenih hidrata

u košaricu bacili sav veš
ostalo je
dovoljno kože
da govorimo
o novom početku

Đavo kraj okna
na visokim potpeticama
utegnut
u vinilske pantalone
boji prozore u crno

pronašla sam partiture
za večni džez solo
i tople vunene rukavice
s otvorima za prste
i nemu gitaru
na kojoj se ne može
načiniti
ni jedan jedini zvuk

Đavo ima nervozne ruke
plete mi pletenice
i opisuje suton
na purpurnom rubu grada
koji više neću videti

iz njegovih
koščatih šaka
na naša uzglavlja
pada bezbroj
suvih cvetova

 

Sasvim ordinarna
krađa bubrega
posle pijanke
u Fejk-Soho kafeu

zatekao sam se
u mračnom pasažu
ispred kafića
gde sam već popio par piva
naslonjen na visoku
metalnu ogradu

prolaz je postajao sve uži
zgrade su
zadizale nogavice
svog betonskog džinsa
i menjale mesta
čitav grad bio je tek
ponoćna šutka
na pank svirci

terapeut me je nazvao
i tvrdio
kako me može izlečiti
od svakog straha
za jedno
kišno prepodne

valute uskoro
neće ništa vredeti
govorio je
kolekcija ploča
biće dovoljna
za lečenje
jednostavne fobije

egzistencijalna kriza
uključuje već
tablu hašiša
i onaj tvoj
pohabani telekaster
sa setom novih žica

šank je najugodniji oltar
vratio sam se u kafić
želeći da dezertiram
iz ovog grada
potpune panike

zurio u raskvašene opuške
na dnu krigle
i dugo motao duvan
prebrojavao otkucaje srca
na sekundari časovnika
Fejk-Soho kafea

više nisam bio
siguran ni u šta
osim u dugi počinak
civilizacije
koja će doći svesti
mamurnija no ikad

gola u dnu kade
nepoznatog stana
s dva krvava reza
na donjem delu leđa
i presavijenom listu papira
na kom će pisati

ako želiš da preživiš
brzo pozovi pomoć
svakako
pogled ka reci
s visokog balkona
je fantastičan

 

Republika Arkam

mirovni pregovori su propali
javljeno je na vestima
prekinuli su film
Blade Runner
koji se emitovao na TV-u
i pustili muziku
za dan žalosti

čeprkao sam po prošlosti
odlazio u duge šetnje
spavao s bensedinom
pod jastukom
vodio dnevnik snova
na iscepkanom toalet-papiru

oštrio zube jednostavnim
kuhinjskim priborom
puštao vodu da vri dugo
pre nego što bih
oprezno
otpio gutljaj

ulice su postale beskrajna spirala
čitav kvart je zaćutao
čulo se jedino
dobacivanje kolportera
s pokislih pločnika

vetar je uporno tukao
o prozorska okna
lanena zavesa
nemirno treperila
silueta na TV ekranu
redovno
nakon svake ponoći
nestajala u belom šumu

Vreme je zamenilo vreme
i opet
postali smo
suvišni

 

Aleksandar Petrović Babić, “Akram gori”, PPM Enklava, 2021. 

 

 

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

Aleksandar Petrović Babić: Akram Gori (izbor)
Aleksandar Petrović Babić: Akram Gori (izbor), poezija

Autor: Aleksandar Petrović Babić

Aleksandar Petrović Babić – Jedna ljubavna
Aleksandar Petrović Babić – Jedna ljubavna..., poezija

Autor: Aleksandar Petrović Babić

Aleksandar Petrović Babić: Gotam blues (izbor II)
Aleksandar Petrović Babić: Gotam blues (izbor II)..., poezija

Autor: Aleksandar Petrović Babić

Aleksandar Petrović Babić: Gotam bluz (izbor)
Aleksandar Petrović Babić: Gotam bluz (izbor), poezija

Autor: Aleksandar Petrović Babić

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić