RETORIKA NA VRHUNCU
Ko je moj bližnji
pitam te u sebi dok stisnuti dišemo usporeni ritmom
jače
kažem ti naglas
LJUBAVNI RAFINMAN
do kraja vremena skakavac će otežati i želja proći
treba otići dalje od prirode
probiti se s onu stranu
podrezati svoje trepavice
pomilovati domaću grabežljivicu očima
leći kraj nogu grabežljivice obgrliti je cijelu
držati joj dah otvorenim
masirati ga rukama, falusom, jezikom
produžavati noć dok ne izblijedi u spektru
draškati njene dlanove i pazuha
nasuti jorgovane u njen trbuh
i u sve vaze njenog svijeta
raditi sve bez osjećaja krivice
bičevati dolar kao u la danza de la realidad
njegovati jezik razgovoriti dragu grabežljivicu
obećati joj jutro učiniti nemoguće
živjeti stvarnost a ne plan
snijeg je noćas slomio jorgovan u njenom dvorištu
najlakše je slomiti cvijeće u vrijeme cvjetanja
treba otići dalje od prirode
probiti se s onu stranu
do kraja vremena skakavac će otežati i želja proći
DRUGI ŽIVOT
Možda ćemo biti more u drugom životu kad um nadživi sve žudnje i opsesije
počnu da jenjavaju usljed prestanka svih napora da se ostane živ koje inače prepoznajemo kao svakodnevnicu ili besmislene ponavljajuće rituale u kojima neki od nas zaista uživaju
Ponekad mislim da ćemo sve zaboraviti i probuditi se u nekome drugom, samo se nadam i u nekome boljem mada se mi toga nećemo sjećati
Ne mogu zamislti daleku budućnost
a tako mi je daleko naše djetinjstvo
nekada se intenzivno prisjećam i očajnički nadopunjavam rupe
tako malo sam htjela da mi naraste kosa i da imam nove cipele koje me ne ubijaju u prste da se prevrnem preko ograde i ledeni sladoled od višnje
Znaš plašim se zaborava
a plašim se pisati dnevnik
Za trideset godina androidi će voljeti umjesto nas jer i mi smo učili biti stranci
pisati o moru umjesto nas jer i mi smo učili varati
za pedeset godina možda ćeš biti u meni a možda ćeš biti voda slana kao ja
za stotinu godina nebo će milovati horizont baš kao jutros
a nas će silovati nasipi od zemlje ili ništavila
za stotinu godina ja ću se roditi negdje na istoku možda u Kyotu ili na sjeveru
na otoku Fårö i živjeti život više sa pokojim životom manje
srest ću te nekoliko puta na ulici ali neću imati nikakvu svijest o našim prethodnim susretima bićeš potpuno jednak svim novim iskustvima mog jedinog života
