Sa Floride
Iz daljine, sa Floride, moj rođak
Sanja male prodavnice, u mini-val
Zarobljene djevojke, njihove ruke
Kako na vagu spuštaju givikte, nježno
Nježnije.
Moj rođak u tuđini čuje zrikavce
I džinovske pretis lonce, kako šište
Podne kroz prozore Hercegovine.
Moj rođak je fildžan na autoputu
Njemu su pustinje krčevine.
Pit
U restoranu brze hrane, naručuje
Hot dog – na reklamu pokazuje palcem
Neće da govori engleski dvadesetipet godina
Njegovo srce – zaraslo je kao Hercegovina
U stanu, regali su odzidadozida, kao da je
Direktor osnovne Stolac, kao da je osamdeseta
Njegova žena, kad se vraća iz Bosne, u kutiji Ivine masti
Šverca kajmak, argetu, i melem za sve bolesti
Kad ga boli glava, on okonje veže salvetu
Bijelu, legne na kauč, okrene leđa Njujorku
Tada sanja – vrata na rodnoj kući, bosnike svih
Hercegovačkih čatrnja – kako prerastaju zgrade na Menhetnu
Ćilimi njegovog stana, debeli su pet cenata
Kad u nj ulaziš, ako se ne izuješ, otpadne ti peta
Na njima dlačice oštre su kao gargaše
Kad na njih staneš – smiješ se ko hodža na bajrame
Kad umre, sahranit će ga na Long Islandu
Kraj šumice, gdje i zimi je zeleno drveće
Njegov nišan, iz zemlje će da strši, kao drvce
Kojim dijete obilježi grob ptice mrtve
Zima u tuđini
Tri moja rođaka žive u Minesoti
Kroz prozor, na njihovoj banji
Vide se minareti, šerefa, svijetla
I mjesec i zvijezda – na alemu
(Kao vrh kišobrana
Kroz Hercegovačku noć.)
Kad zemlju okuje led, coenovski
Oni navuku vunene čarape, pa ih zima
Bocka, kao sjekavica, kroz rukavice.
Pismo iz tuđine
Kamerom snima tek pokošen travnjak
Svog crnog džipa, kako se na suncu presijava
Dvorište kuće, stolice, stol, svoju ženu
Dok na tabli iznosi džezvu, bakreno nježnu
Svoju djecu dok pozdravljaju nenu, u Hercegovini.
Svojoj majci u kameru govori: Ovo je sve moje
Eto, samo još nemam frezu, pa se smije
U pozadini opada lišće i fildžani počinju da liče
Na snježne pahulje, džinovske.
iz zbirke Bukara
