Stid gospodina K.
Po mene su došla dvojica
Imali su
šešire na glavama
u džepovima mantila
ovlaštenja
imali su
moju slobodu
u svojim rukama
na njima nikakva znakovlja
i na licima
imali su
hladnoću
profesionalnu hladnoću
u kojoj ne bi ničeg ljudskog
a sve ljudsko
dok su me
sa ovog svijeta odvodili
imali su
trenirane davljeničke prste
nož što se dvaput zariva
u srce
pred očima
imali su
sliku ubijena psa
I moj stid što će me nadživjeti
Samome sebi
Moj neprijatelj spava u podrumu
Zatočenik moj je i
Njegov sam
Gospodar i
Sluga sam mu.
Moj neprijatelj šuti,
Malo kaže i pitan kad je.
Moj je neprijatelj podlac,
Svog se neprijatelja plašim.
Moj neprijatelj spava u podrumu,
Rijetko oči otvara i svjetla kad mu prinesem.
Od svog se neprijatelja ježim.
Moj neprijatelj prijeti iz podruma,
Zatvorio sam ga tamo
Naplavinama mraka da mi je skriven,
Siguran od njeg da sam
Pa ipak, moj me preprijatelj kani ubiti
I bliži mi je od mene sama.
Neprijatelja svoga ne poznam.
Podrum je možda tamo prazan.
U podrumu tom možda sâm sam.
