Avgust mjesec poezije
Tokom pet sedmica mjeseca avgusta i koji dan septembra, portal Strane vam predstavlja poeziju po izboru književnika-selektora, za pet država regiona. Selektori su napravili izbor od sedam savremenih pjesnika čija im je poetika u ovom trenutku najbliža.
Selektor za Bosnu i Hercegovinu je književnica Adisa Bašić.
(Izbor iz zbirke KUĆNA ZMIJA)
CVJETANJE ZLA
(Bodleru)
Prijatelju,
vratilo se vrijeme kupleraja
mračnog raja
u kojem se zloća množi
truhlež cvate u kaljuži
bjelosvjetskoj
pa se čini da u mulju
dragulj spava
To svjetluca jezik zmije
kao slovo poezije
što iz Hada mene preža
izaziva da zaronim
u kal smradni
duši dragulj
da potražim
K’o vukovi gladni kad
iz tijela srne srce vade
što pulsira k’o sat
mjeri tačku gdje će
život stati
a onda će procvjetati
crna ruža iz utrobe
usmrđene
Prijatelju,
sarkastično ti se smiješ
iz zagroblju gdje se
kriješ
a pjesma ti živa voda teče
bašćom zagađenom
zalivena tim otrovom
poezije
pa omamljen ja teturam
dokle li ću da
doguram
Otvori mi vrtna vrata
da posadim i ja
cvijetak crne
ruže
da zajedno mirišemo
smradež
čarnu
PUCANJ U SARAJEVO
Svakodnevno pucaju kriminalci u ranjeno
Sarajevo
olovo pršti k’o proročanstvo iz činije
salivačice strahe
Cvjetaju betonske ruže sarajevske k’o
grobovi za ptice
ustrijeljene
Nije Allahova volja kad Vehabije umiru
užarenih očiju u Njegovo ime
ubijajući nevine
Pucao je Žikica Španac po Frankovoj
falangi u ime Internacionale
crvene
Protivnacionalno u ime Nezavisne
Aleksandra kralja u Marseju
ustrijeli U
U Gandijevu tišinu pucao ludi fanatik
svojeimeno
Njegovog sljedbenika Lutera Kinga
zbog crne puti upuca rasista
bijeli
Pucaju budale za sumnjive ideale
tuđe i svoje!
Kada je Gavrilo Princip zanesen
idejom mladobosanskom pucao
eho je odjeknuo kuglom
zemaljskom i Kugla
se strmoglavila u
ponor rata
Bio je loš strijelac jer pogodio je
pored označne mete i trudnu
Frau Ferdinandovcu
Kolateralna šteta; rekli bi
Ameri
Da je Ferdinand upucao našeg
Gavrila svjetska glasila bi to
zabilježile kao da je ubio psa
lutalicu
jer trčao je prijeteći iza
autokocije
njegove
RUSKI ČAJ
U Engleskoj na čajanci kod lorda
Ovena
pijemo čaj Josif Brodski i ja
Lord u odori batlera služi
nas i žučno objašnjava
svoj plan o Bosni
Ja skidam krvavu košulju da
na leđima pokažem
geografsku kartu
domaje:
Ti krvavi podlivci okupirana
su područja
a gnojne rane masovne
grobnice gospodo
I zdravi dijelovi leda damarima
drhture
Krvavi ugrušak koji se kreće
moga bi da nadvlada
ono malo slobodne
teritorije
A tako nam je oduvijek bilo
još od srednjevjekovlja
za vladavine kraljeva
bosanskih
I na njihovim leđima crtali su
karte krvave
slagali atlase carevina
od kože predaka
naših
Istinu su u kamenu pisali
otiskom ruke podignute
Pet prsta raširenih za mir
i molitvu Bogu
svemogućem
da se već jednom umilostivi
i Dobrima dobro
daruje
Da lorde Ovene to je to što vidiš
a kako o tome govoriš neka ti
služi za evropsku čast
Sve u srk ruskog čaja može
stati
Kome nagradu za zločin hoćete
dati
Kraljevstvo bosansko opstalo je
i opstaće
civilizacijski i kulturno moćno
kao tvoje
englesko ili možda germansko,
Može i francusko
da se ne naljute ostali pizduni
evropski
Josif Brodski me gleda i klima
glavom zabrinuto
Vidio sam bilješke pjesme i tugu
u njegovim slavenskim
očima
Rijetkost je da lord u odori batlera
služi dva pjesnika
brata po jeziku
Ubojitom
U pjesmi ranjenoj i to je
moguće
Istina je tu negdje na krvavoj karti
mojih leđa
a to odlično znaju lord Oven
i pjesnik Brodski
Poslije srkanja čaja ruskog razišli
smo se svako
na svoju stranu na karti
evropskoj
GERNIKA
Traumatizirana ratom svake noći
djeca u snu slikaju Gerniku
mračnu
Slika je crnobijela jer tako
pravila stravičnih snova
nalažu
Samo krv crveno snoviđenje farba
što na čaršafu ocrtava se
kao na filmskom platnu
Hičkokovu
Pa kad se raspamećeni probude san
se i na javi u crvenoj boji
okupa
Sunce novorođeno iza mračnog brda
u crven dan stiže
kao opomena da Gernika je na
Zemlji davno naslikana
a Majstori samo kopije
umnožavaju za galerijske
seanse
Hajde dobri moj Goja popravi
nevješte poteze dječije
da im se pamet u glavi
presloži
pa da slikaju pejsaže rajske
što nam ih Bog darova
a mi ih pohlepom
i zloćom svojom
kvarimo
GDJE ŽIVI ALEKSA
Gdje stanuje Aleksa Šantić; pitam u
Mostaru neki dan
Upitani mi reče da je možda
izbjegao negdje
A Emina; pitam dalje
E, ona bi mogla biti u
Istočnom
Ali ne znam tačno, ja nisam
rođeni Mostarac živim u
Zapadnom
Ja znam gdje žive Aleksa i
Emina
Pade mi to odjednom
na pamet
U pjesmi žive, u pjesmi a to se
ne može ubijati k’o
Stari most na
Neretvi
Sad kada je Most preporođen da
ljudi po njemu hode i riječi
dobra razmjenjuju
skakači u Neretvu ime
Aleksino i Eminino
u letu
nose
Odnijeće Neretva melodiju
morima i obalama
u vječnost