• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Bjanka Alajbegović: Pjesme umjesto pisama

Autor/ica: Bjanka Alajbegović
bjanka alajbegovicpjesme umjesto pismapoezija
Objavljeno: 27.12.2015

 

 

Srce

okamenjena bol, kao stećak, s kojeg mi maše tvoje dijete,
uselila se u mene kad su mi rekli da je tvoje srce napuklo,
stručnim jezikom, dogodio se infarctus myocardii, to me
podsjetilo na zapis iz zbirke dječijih umotvorina – srce je
mnogo lomljiva stvar, pa moraš ponovo da oštriš olovku –
napisalo je dijete koje nikada neću upoznati, kao što ni tvoje
napuklo srce neće kucati u srcu mog djeteta.

 

Ljubavno

u daljinama između nas ostaje sve što zaboravljamo,
uništenja, istrebljenja, čedomorstva, ništa nas ne može
spasiti osim koje tople riječi rasplinute u satima vožnje,
nema zagrljaja kojim bih ti izbrisala patnju cijelog svijeta,
ni topilne kojom bih učinila da nestane, pričala bih ti kako
bih ti milovala lice jer to još jedino ima smisla dok još
postojimo i imamo ruke i osjećaj u rukama, nedostajao bi mi
jednako i da si bliže i još dalje, jer ljubav je takva, velikodušna,
ako je još imamo pravo prizivati, nakon svega što smo učinili
mi ljudi, pa i ako je sve nestvarno, premješteno u varljivost slike,
osjećam da nas sve jednako boli, jer takva je ljubav, kao uznemirenost
i stid u nama, nedorečena i nelogična, neustrašiva pred levijatanima,
sirenama, kerberima i drugim mitskim stvorenjima, koje je izmislila
da ne bude shvaćena olako, da se zaštiti, da zavede, mnogo toga
bih ti pričala, ali šaljem ti samo ovo pismo, nalik na pjesmu,
umjesto zagrljaja, bliskosti tijela, jednako beskorisno kao da
njime grlim bezdomne, usamljene i bolesne, bezuvjetan dodir u koji
stane čitav čovjek, čitav kosmos i njegova ljubavlju neiskaziva tuga.

 

Mijena u pomračenje

dan je polutaman, sveden na odlazak za bolje sutra
za mirnije srce i mračnije sunce, pomjeranja
u ritmu udaha (nešto kraće) izdaha (nešto duže)
kada supermjesec stane ispred sunca, to se u kosmosu zove mijena
ova o kojoj ti pišem dešava se iznutra, na sinapsama, prepoznatljiva
u neimanju topline za ruku, ruke za toplinu, na premalenom prostoru
za susret cvokotavih žudnji, nepremostivim vremenskim zonama,
zbunjenim godišnjim dobima, u dezoksirbonukleinskoj kiselini,
pokazat ću ti kako je moguće posredno dodirivanje, putem
sunca, svako dodirivanje je posredno, tvrde neki filozofi
ne može se doslovno dodirnuti nečije srce
može li?

 

 

 

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

Bjanka Alajbegović: Između teatra okrutnosti i teatra apsurda
Bjanka Alajbegović: Između teatra okrutnosti i tea..., esej-kritika

Autor: Bjanka Alajbegović

Ženska čitaonica: Mladeži, prije svega
Ženska čitaonica: Mladeži, prije svega, esej-kritika

Autor: Bjanka Alajbegović

Ženska čitaonica: U iščekivanju spasonosnih nepravilnosti
Ženska čitaonica: U iščekivanju spasonosnih neprav..., esej-kritika

Autor: Bjanka Alajbegović

Ženska čitaonica: Jer smo tako tražili
Ženska čitaonica: Jer smo tako tražili, esej-kritika

Autor: Bjanka Alajbegović

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić