Na tom mjestu ništa se nije micalo osim fatamorgane. Nepregledna područja neplodnih brežuljaka stepenasto su se uzdizala do neba, nečujno drhteći pod bremenom fatamorgane, dok su oštre zrake popodnevnog sunca skoro potpuno zamaglile obrise blijedožutih grebena. Jedini detalj koji se isticao među ovim brežuljcima bila je sićušna granica koja je besciljno vijugala po ovim grebenima i prevojima. Kroz nju se provlačila samo uzdignuta sjena isušenog, trnovitog rastinja i sjene kamenja koje je obilježavalo rub brežuljaka. Osim toga, nije bilo baš ničega, samo ogromno prostranstvo neplodne pustinje Negev, nad kojom se izvila žestoka augustovska jara.
Jedini znakovi života u ovom nepregledu bili su udaljeni lavež i buka vojnika koji su radili na postavljanju logora. Samo to mu je dopiralo do ušiju, dok je sa svog položaja na brdu gledao kroz dvogled, motreći prizor pred sobom. Uprkos oštrom odsjaju sunca koji mu je ometao pogled, pažljivo je pratio tok uskih staza preko pijeska i plitkih udolina, povremeno zastajkujući kako bi na trenutak duže zadržao pogled na grebenu. Napokon je spustio dvogled, obrisao s njega znoj i vratio ga u futrolu. Zatim se kroz gust, težak popodnevni zrak počeo probijati nazad u logor.
Kada su stigli na ovo mjesto, zatekli su dvije kolibe i ostatke zida one treće koja je bila skoro srušena, to je sve što je na ovom mjestu preostalo nakon što je cijelo područje bilo izloženo teškom granatiranju početkom rata. Međutim, sada su pored ovih koliba bili postavljeni komandni i centralni šator, a zvuci udaranja klinova i zveckanje šipki ispunjavali su zrak, dok su vojnici podizali još tri šatora koji će im služiti kao prostorije za boravak i spavanje. Njegov zamjenik, glavni vodnik, dočekao ga je po povratku i obavijestio ga da su ljudi uklonili sve ruševine i kamenje s tog područja te da grupa vojnika trenutno popravlja rovove. Odgovorio je da sve pripreme moraju biti završene prije noći, a zatim mu je rekao da prenese narednicima, nekim desetarima i iskusnim vojnicima da se odmah jave na sastanak u komandni šator.
***
Popodnevna sunčeva svjetlost ispunila je ulaz u šator, strujila kroz njega i pružala se po pijesku, otkrivajući male udubine na njegovoj površini koje su napravile noge vojnika. Govor je započeo objašnjavajući da njihova primarna misija, dok borave na ovom prostoru, osim demarkacije južne granice s Egiptom i sprečavanja bilo koga da je pređe, jeste da prečešljaju jugozapadni dio Negeva i očiste ga od preostalih Arapa. Izvori iz vazdušnih snaga obavijestili su ih o određenim kretanjima Arapa i uljeza na navedenom prostoru. Također bi obavljali svakodnevne izviđačke patrole da istraže i pomno upoznaju područje. Operacija bi mogla potrajati neko vrijeme, ali njihov zadatak je da ostanu ovdje dok se ne uspostavi potpuna sigurnost u ovom dijelu Negeva. Također će izvoditi svakodnevne vježbe i vojne manevre s vojnicima, kako bi ih podučili borbama u pustinjskim uslovima i prilagodili ih za opstanak u pustinji.
Prisutni vojnici su slušali, prateći kretnje njegovih ruku preko karte, položene ispred njih, na kojoj je položaj logora označen malom, crnom tačkom koja se jedva primjećivala unutar velikog sivog trokuta. Niko od njih nije prokomentarisao govor, i šator je na nekoliko sekundi preplavila tišina. On je, pak, skrenuo pogled s karte na njihova smrknuta lica s kojih je klizio znoj, blistajući na svjetlu koje je dopiralo kroz vrata šatora. Nastavio je svoju besjedu, upozorivši ih da stisnu vojnike, posebno one koji su nedavno pristupili vodu te da se dobro brinu o svojim uniformama i opremi; ako je nekome potrebna odjeća ili oprema, neka ga odmah obavijeste o tome. Vojnike treba podsjetiti i na važnost održavanja lične higijene te svakodnevnog brijanja. Zatim se, prije nego što je prekinuo sastanak, obratio vozaču, naredniku i dvojici desetara i naredio im da se pripreme za polazak s njim u prvu izviđačku patrolu tog područja.
Prije patrole svratio je do jedne od koliba koju je uzeo za boravak i počeo premještati svoje stvari od ulaza, gdje ih je složio, u jedan ćošak sobe. Zatim je iz gomile stvari uzeo limenu kantu, vodu iz nje prelio je u malu posudu i uzeo peškir iz torbe, potopio ga u vodu koju je ulio u posudu i njime obrisao znoj s lica. Isprao je peškir, zatim skinuo košulju i obrisao pazuhe, onda je vratio košulju, zakopčao je, zatim temeljito isprao peškir i objesio ga na jedan od eksera zabijenih u zidu, nakon toga je iznio posudu vani, izlio prljavu vodu na pijesak, vratio se u sobu, stavio posudu u ćošak s ostatkom svojih stvari i izašao.
Vozač je sjedio na svom sjedištu za volanom, dok je oko vozila stajao ostatak grupe kojoj je ranije naređeno da mu se pridruži. Kad se približio, popeli su se na zadnji dio vozila, a on je sjeo naprijed, na suvozačevo sjedište, vozač je namjestio svoje sjedište prije nego što je pritisnuo tipku za paljenje i pokrenuo motor koji je glasno zabrektao i odjeknuo praznim prostorom.
Krenuli su na zapad, probijajući se kroz blijedožuta brda koja su se pružala u svim smjerovima, a gusti oblaci pijeska koji su nastajali ispod točkova vozila izvijali su se i pratili ih ustopice, te potpuno zaklanjali pogled iza njih. Pijesak je pogađao one koji su sjedili nazad, prisiljavajući ih da zatvore oči i usta dok su pokušavali da nekako spriječe ulazak prašine, a pješčani talasi, čije se oblik neprestano mijenjao, smirivali bi se tek kada vozilo sasvim iščezne u daljini i kada zvuk njegovog motora potpuno utihne. Tek tada bi se pijesak vraćao ka brdima, ublažavajući bridi paralelnih tragova koje su iza sebe ostavili točkovi vozila.
Adania Shibli, “Sporedan detalj”, s arapskog preveo Mirza Sarajkić, Buybook, 2022.
Knjigu možete nabaviti na: Buybook