“Arena”, Négar Djavadi
Kada mi je 2017. u ruke dospio prvijenac Négar Djavadi Dezorijentalna, učinio mi se iznimno zanimljivim, iako sam, jer ne znam francuski, morao pričekati prijevod prvih poglavlja e da bih si mogao približiti tematski raspon, stil i poetiku ove sjajne francuske-iransko spisateljice.
Négar Djavadi spisateljica je, scenaristica i redateljica rođena u Iranu 1969. U Teheranu je pohađala francusku školu. Roditelji su joj bili oponenti Šahova, a zatim i Homeinijeva režima. U dobi od jedanaest godina s majkom i sestrom pobjegla je iz Irana preko kurdistanskih planina, e da bi se u Parizu pridružila ocu koji je već prije bio prisiljen potajno napustiti zemlju. Négar Djavadi studirala je na INSAS-u u Bruxellesu filmsku umjetnost, koju je od 1996. do 2000. i predavala na Sveučilištu Paris 8. Realizirala je četiri kratkometražna filma te napisala nekoliko scenarija za igrane filmove i TV-serije.
Radnja njezina drugog romana Arena, smještena je u Pariz, odnosno u njegove sjeveroistočne socijalno marginalizirane četvrti, tzv. citée i, za razliku od Dezorijentalne, u njemu je mnogo otpora, pobune, nemirenja, ali i nemoći da se stvari promijene sve dok se ne promijene šire društvene konstelacije. Sama autorica o svom je romanu, objavljenom povodom hrvatskog izdanja Arene rekla:
Činjenica je da se od pojave interneta i društvenih mreža, ali i klimatskih promjena, Pariz, kao i većina metropola, dosta promijenio. I upravo sam o tom Parizu željela pisati, o njegovoj svijetloj i mračnoj strani, o njegovom stanovništvu koje dolazi odasvud, o njegovoj povijesti i smjerovima u kojima ide. Zato roman polazi od jedne tragedije, smrti tinejdžera u jednoj od najsiromašnijih četvrti grada, i pripovijeda je iz gledišta desetaka likova, od onoga koji misli da je ubio dječka do liječnice specijalistice sudske medicine.
Kompleks problema aktualnog vremena i suvremenog svijeta obuhvaćen ovim romanom nemoguće je pobrojati u okvirima jednoga kratkog teksta, no u poplavi romana koji se žele dopasti i postići komercijalan uspjeh, Arena je roman bez kalkulacije, žestok i opor, bolan prikaz vremena u kojem živimo, napisan vrhunskim stilom i vještinom strukturiranja romaneskne priče kakvu ne susrećemo često u najnovijoj književnosti, strukturiranja koje zasigurno uporište nalazi u iskustvu scenarističke i filmske prakse, kojom se Négar profesionalno bavi većim dijelom života.
Meni osobno, nakon virtuozno ispisane priče o obitelji političkih emigranata i njezinih suočavanja (da ne kažem prilagođavanja) sa životom na Zapadu u Dezorijentalnoj, u romanu Arena Négar Djavadi ispisala je neke od najuzbudljivijih stranica suvremene proze o tragičnim aspektima života velikoga grada, koji u svojim elitnim četvrtima konceptualno zatvara oči, hineći da tih aspekata nema. No, već i kratki turistički posjeti europskim metropolama (Pariz, London…) uvjerljivo mogu svjedočiti o urušavanja koncepata gradskog života na kakav smo navikli, dakle koncepta grada kakav je kapitalistički Zapad prodavao siromašnom istoku i jugu kao eldorado lakoće, užitka i zabave. I nadasve lake zarade.
