ROSA MARINA
Kao Rosa Marina
svjetlost moga đardina.
Ako te vjetar miluje
s proljeća
i ljubav obavija
i bijeli
samo u drhtaju
samo u drhtaju
troši se čežnja
mogućeg bića
koje ti dušu izjeda.
I.
Kao masline smo
privijeni k ovoj crvenoj zemlji
dan za danom cijedimo iz nje
životni sok.
Na svom se putu sunce
na trenutak zaustavi
u dubokim posjekotinama
naše rane
koje vrijeme polako otvara
i smrt zatvori.
III.
U tvojim sam rukama sreo
mukotrpnost maslina
u tvome licu
spaljenu srpanjsku zemlju
kad sam te viđao prignutog
između brazde i brazde
u tvojim očima
zelene vinograde
i ševin brzi let visoko u podne.
Natočimo
ovo naše vino
dok se oštri
tvoja ogoljena riječ
i bliži kraju blijeda noć.
Zajedno smo čekali
novi dan,
ali se rodio truo,
beživotan
i krupni crni konji
brazdali su nebo.
V.
Ostavio sam netaknuta gnijezda
u đardinima djetinjstva
s tamnim krilom gavrana
koji lijeno kruži
i jastrebom spremnim
za nagli pad.
Protječe tako najbolje vrijeme
u treptaju zrake
između zelenila nadanja
i tjeskobe koja se gnijezdi
u procjepu tišine.
VI.
Pretrčah pola Istre
s dragim zelenilom u očima
kad stigoh upalili su se lampioni
na rivi
al’ u luci noć se
otvarala bez granica
Sa zapada Arena je slijevala
tamu u svoje krilo.
Via Giovia
Via Flanatica
Port’ Aurea
Via Sergia
Pietas Julia
pietas pietatis nostrae
nesvjesna prva ljubav
bježeća kao djevojka koja oklijeva
i drhtavo te slijedila prvi put
do suhe trave Kaštela
uvečer u kolovozu.
VII.
Nalazim se
na izjedenoj stijeni
prekrivenoj kaduljom i smrekom
na nazubljenim bridovima
licem prema tramontani.
U razini vode
grimizne škrape primaju u se
udar vala
dok njegov odjek nestaje
u jednom uzdahu.
Pjesme iz zbirke Rosa Marina
S talijanskog prevela Lorena Monica Kmet
