Mostovi okruga Zvekara
Veze i vaze
Ne zvuče samo slično
Već slično i izgledaju;
Divne su, krhke su
I jednom kad se polome,
Nikada više ne izgledaju isto.
Možeš se potruditi
Skupiti razasute komadiće,
Povezati ih ljepilom
Od šarenih laži,
Ali replika koju si dobio
Nikada neće biti kao original.
Zato redovno porušim mostove iza sebe.
Demoliram ih ponosom, šutnjom
Ili ružnim riječima.
Stvari ionako bolje izgledaju
U našim sjećanjima.
Bolnički doručak
„Moraš sve pojesti“ –
Prijetećim glasom govori mi sestra
Koja izgleda kao da doista sve i pojede
pa pored mene stavlja plastični pladanj.
Na njemu jedna feta kruha tvrđeg od kurvina srca
i debeo komad salame
koja miriše na očaj minulih vremena.
K tome još i marmeladica
s ćiriličnom deklaracijom na poklopcu
kojeg se ne usudim skinuti.
Zadnjim snagama lomim kruh
pa nazdravljam čajem
s jedan posto šećera i nula posto okusa.
Dobar tek vama
koji ste izgubili svaku nadu.
Zbogom
Na stolu dvije kave, hladne i gorke
poput lijeka kojeg odgađaš popiti
i jedna cigareta, napola dogorjela
i zloduh od dima što pleše između nas;
Dvaju svjetova povezanih slutnjom
da je ovo zbogom, a ne doviđenja.
Šutnja je teška, korozivna, taloži se
kao stanice kakve maligne bolesti
dok ono „zbogom“ što je visilo u zraku
napokon pada uz gromoglasan tresak.
U igri živaca pobijedila je ona,
moje nebo noćas je bez zvijezda.
Imam skoro trideset
Imam skoro trideset,
a još ne znam napraviti kavu
Bar ne onu koju bi poželjeli ponovno popiti.
Imam skoro trideset
i sve se češće kupam u melankoliji,
samosažaljenju i oporim uspomenama na djetinjstvo.
Imam skoro trideset
i shvaćam da nema dobrog pisca sa sretnim životom
što znači da sam ja, po toj logici – gotovo izvrstan.
Imam skoro trideset,
a još me uvijek nazivaju mladim piscem
iako nisam više mlad, a bogami ni pisac.
Imam skoro trideset
i cinizam je polako zamijenio optimizam,
a humor više nije zadovoljstvo nego obrambeni mehanizam.
Imam skoro trideset,
ponekad pijem, rijetko duvam, još uvijek previše psujem
i jedino mi ovo posljednje još donekle pričinja zadovoljstvo.
Imam skoro trideset
i napokon sam naučio da od života samo uzimam,
ne dajem ništa zauzvrat i zadovoljavam se mrvicama sa stola zvanog Sreća.
Imam skoro trideset
i ne znam mnogo toga, al’ sam barem naučio ne veseliti se prerano.
Dug je put do kraja, a pakao, kažu, ima devet krugova.