Avgust mjesec poezije
Tokom pet sedmica mjeseca avgusta i koji dan septembra, portal Strane vam predstavlja poeziju po izboru književnika-selektora, za pet država regiona. Selektori su napravili izbor od sedam savremenih pjesnika čija im je poetika u ovom trenutku najbliža.
Selektor za Sloveniju je književnik Željko Perović.
racionalizacija bjekstva
ljudi se oblače u nijanse otjecanja
jer je podneblje prilično naklonjeno gubljenju
smisla za slova i brojeve
pažljiviji pregled stanja
jasno razotkriva strašnu nestašicu otkucaja srca
neparni su otkucaji napustili tijela stanovnika
slinavih blokova zgrada
znak otupjelosti se ne suši
parni su se otkucaji spalili i tako upozorili
na nedostatak kisika u glavama
preda se zagledanih puloveri se paraju s tijela
nîti bježe od objekata koji su nekada
pokretali svoje ekstremitete
jedino prometni znaci znaju
razgovarati s gubitnicima
obadvoji razumiju jezik mirovanja
i šapat zakletog buljenja
mašina unutarnjeg tijela
kada se dva dvojca ljudskih očiju dovoljno
dugo gledaju da vide kroz teksturu tijela
sav strah još nevin i primaran
može stati vrijeme i početi zadnje
odbrojavanje do potpunog ništavila
vjerojatno se mnoge značajne stvari
dogode na nepravom pravcu između
mogućnosti i želje jedno je sigurno
kornjače ne mogu ljubiti kroz oklop
ali mogu spasiti svijet koji beznadežno hrza
za skloništem tako se redaju simbioze
od slučaja do slučaja šuma diše
usamljenost dvorci zavijaju od unutarnje
hladnoće kompozicije vlakova dršću
nad površinom zemlje dva dvojca očiju
još uvijek mirno istražuju teksturu
ukrasa vjeđa pod prozračnim čovjekom
dišemo sporije ali prilično odlučnije
izuti se
beton ne govori samo memorira riječi u sebi i u intervalima ih
šalje među ljude neznatne jezike prošlih sekundi nitko više
nije živ tko bi znao rastumačiti prazninu kroz male posude
beton pažljivo pretače zaborav s njim postupa kao sa zlatnim runom
poznata mu je usamljenost stajati usred ničega samo beton
zato ponekom katkad tiho jedva naslućujući prevede
pokoju riječ da se čovjek blago obazre kao da ga
netko prati nema ništa
samo stara zgrada grli pregršt zraka oko tebe
(Sa slovenskog preveo Željko Perović)
***
racionalizacija pobega
ljudje se oblačijo v nianse odtekanja
ker je podnebje precej naklonjeno izgubljanju
smisla za števila in črke
podrobnejši pregled stanja
jasno razodene hudo pomanjkanje srčnega utripa
lihi pulzi so odšli iz teles prebivalcev
oslinjenih stanovanjskih blokov
znamenje otopelosti se ne posuši
sodi pulzi so se zažgali in tako opozorili
na pomanjkanje kisika v glavah
predse zročih puloverji se parajo iz teles
niti bežijo od objektov ki so včasih
premikali svoje okončine
prometni znaki so edini ki se znajo
pogovarjati z izgubljajočimi
oboji razumejo jezik mirovanja
in šepet zapriseženega bolščanja
mašina notranjega telesa
ko se dva dvojca človeških oči dovolj
dolgo zreta da vidita skozi teksturo teles
ves strah še nedolžen in primaren
se lahko konča čas in prične zadnje
odštevanje do popolnega niča
verjetno se veliko pomembnih stvari
zgodi v nepopolni premici med
možnostjo in željo gotovo je eno
želve ne morejo ljubiti skozi oklep
lahko pa rešijo svet ki obupano hrsa
po zavetju simbioze se tako vrstijo
od primera do primera gozd diha
osamljenost gradovi tulijo od notranjega
hladu vlakovne kompozicije trepetajo
nad površjem zemlje dva dvojca oči
še vedno mirno raziskujeta teksturo
okrasja vek pod razrahljanim človekom
dihamo počasneje a precej odločneje
sezuti se
beton ne govori le hrani besede v sebi in jih v intervalih
pošilja med ljudi neznatne jezike minulih sekund nihče ni
več živ ki bi znal tolmačiti praznino beton previdno pretaka
pozabo skozi majhne posode z njo ravna kot z zlatim runom
pozna osamljenost stati v sredini ničesar sam beton
zato komu vsake toliko po tiho komaj sluteno prevede
nekaj besed da se človek narahlo obrne kot da mu
nekdo sledi ničesar ni
le stara stavba je objela prgišče zraka okoli tebe
(Foto: Gaja Naja Rojec)