O SMRTI
Ljubavi moja jedina,
Jedina moja ljubavi,
Dajem ti sjajne breskve da jedeš, sjajne kao zvijezde
Jer želim da ti zvijezde dam za jelo,
kad već ništa ne možeš okusiti drugo.
Normalno,
sve što je dobro, jeste loše,
I sve što jeste loše,
i dobro zna biti,
Ti me puštaš iz zabave, da jurcam u koridi,
iz zabave mi strijelama bodeš kožu,
iz zabave mi kopljem kidaš kičmu,
iz zabave mi mačem rane ljubiš,
oh, kako je divna ova ljubav,
ljubavi moja.
Ići ćemo kažeš, u Pjongjang,
i na Ostrvo Cvijeća,
našim vozilom od brašna.
Krećemo svaki čas!
Iz naše sobe sa cjevčicama,
može se stići u egzotične diktature jednako brzo
kao do kuhinje,
ljubavi moja.
Postoje ljudi koji dugo traže,
Lutaju raznim gradovima bez prestanka,
Zaviruju svuda, u hodnike, ćumeze, javne kuće,
U muzeje, u kafee,
Traže oni, jadnici, traže.
I mi, tražimo,
Ljubavi moja,
Strašan ležaj od pupoljka,
Ležaj od kruga, beskonačnog
na kojem loši osjećaji odlaze u zaborav.
Samo ako neka ruka stoji ispod tvoje,
iznad moje
kao pomoć progonu lošeg,
postoji taj ležaj od raja, na kom ćemo
okupani, zaspati,
Ljubavi moja.
PROLJEĆE
Već se osjeća proljeće.
Kaplje posvud, kao teške riječi
koje neće doći ni do koga,
javlja se u lakom hodu,
kao mrtvi što se pozdravljaju sa živima. Oni
odmahuju neizbježno.
Vide im se škrbavi pretproljećni osmjesi,
To su kadrovi crnobijelih filmova,
što donose horor kao novu mogućnost.
Proljeće dolazi birokratskim putem.
Uz političku korektnost
i popunjenu aplikaciju.
Na časovima obuke za evropsku uniju
Na treningu o ljudskim pravima
Na motivacionom odmoru
Na kineskim notama…
Proljeće je među nama,
Kao očaj pijanog Rusa.
Kad nas je napustila ljubav,
ne mora ni da dolazi.
Neka samo obavi to što prije.
Da bi prošlo sve ostalo
vezano za smrt.
SUROVOST
Ne budi previše surova smrti kad dodješ po moje,
Ne budi suviše hitra ni smjela,
oni su se s tobom borili kao sa jednakim rivalom.
Ne budi surova previše smrti kad dodješ po najbliže,
Oni te nijesu do skoro osjećali,
Dok sam i ja počela da te osjećam,
i zato polako sa njima i nama.
Ne budi surova smrti,
Na starce se niko ne okreće u bolnicama,
Aparati za disanje su potrebniji mlađima,
Onima što odlaze, dovoljno je da ostanemo mi,
makar sami.
Ne budi previše surova smrti,
Neka cigareta gori dugo i nek se kafa dugo hladi.
Ima se kad na taj posao novi,
Nema mjesta ni tamo, za neke bolje stvari.
ČOVJEKU JE POTREBAN NOVAC DA BI UMRO
(vesela pjesma)
Bolje da smo umirali sporije,
Da smo mladost trošili duže.
Danas,
da bi umro,
potreban je novac.
Kupuješ smrt u apoteci
Kupio si smrt u pekari,
Sačekala te je smrt u taksiju jer žuriš na ručak koji će da te ubije
Smrt ti je popušila cigare
Smrt ti je popila vino
Smrtno si zaljubljen u jednu prelijepu Smrt.
Ideš da kupiš djeci svojojsmrt.
Kupiš sebi nadgrobni spomenik,
Za, ne daj bože, smrti.
Kupiš mrtvo prase za mrtve goste,
kupiš auto mrtvački za put do smrti,
kupiš onda smrt za budućnost
i obezbijedio si se za smrt.
Za narednih nekoliko generacija mrtvih.
Sad možes reći da si bogat.
Konačno,
možeš mirno da čekaš smrt.
Pa zašto onda žuriš, oče?