12
Jutra su blaža nego prije –
Orasi smeđi su sad –
I bucmastije jagode su –
Ruža napušta grad.
Šal šareniji javor ima –
A polje – halju skerletnu –
Da staromodna ne ispadnem –
Nakit ću svoj metnut –
61
Višnji Tata!
Vidi Miša
Mačkom svladanoga!
Namijeni „Dvor“ Štakoru
Sred kraljevstva svoga!
U Kredencu nek anđelskom
Gricka neprestano
Dok Krugovi bezazleni
Vrte se svečano!
76
Ushit je – kada duša kopna
Na more otputuje –
Prođu se kuće – i predgorja –
Duboka Vječnost tu je –
U planinama, ko mi, rođen
O da li mornar poima
Koliko pjanstva božanskog
U prvoj milji van kopna ima?
80
Naša su žića – Švicarska –
Tako tiha – tako hladna –
Dok u slučajno popodne neko
Alpe svoj veo zanemare
I ugledamo – Daleko!
Italija je s one strane!
Mada ko stražar između –
Alpi svečani –
Alpi sirenski –
Vječito čuvaju među!
101
Hoće li zbilja doći „Zora“?
Zar takvo nešto ko Dan ima?
Bih li ga vidjela sa planina
Da visinom sam – ista s njima?
Ima li perje kao Ptica?
Ima li noge ko Lopoči?
Je li rođen u krajevima
Koje mi nisu vidjele oči?
O Učenjače! O Mornaru!
O Mudrače s neba, kaži!
Gdje da maleni Hodočasnik
Mjesto s imenom „Zora“ traži?
124
U zemlji nikad viđenoj se –
Kažu – besmrtne Alpe dižu –
Njine Sandale grad dotiču –
Šeširi im do svoda stižu –
Kraj vječitih im nogu igra
Neizbroj krotkih Margareta –
Koja ja bjeh, koje ti bješe,
Gospodine, onoga ljeta?
153
Prah je jedina tajna –
Smrt je Netko o kome
Ne možeš sve doznati
U „gradu rodnome“.
Nitko joj „oca“ ne zna –
Ni Dječak bila nije –
Nema drugova školskih
Ni „Davne istorije“ –
Marljiva! Lakonična!
Tačna! Spokojna puna!
Kao razbojnik drska!
I tiša no Laguna!
Ko Ptica zida, takođe!
Hrist gnijezdo pokrade –
Crvendać po Crvendać
U vječni odmor se krade!
173
Čupavi stvor, bez nogu,
Ali vanrednog trka!
Lice mu od velura,
A boja lica mrka.
Katkad u travi bude!
Na grani, katkada,
S koje, u pliš obučen,
Na prolaznika pada!
Sve to u ljeto. Al kad Vjetar
Puk Šumski uznemiri –
U damstni se stan zaključa –
U Svili se šepiri!
Onda, izroni sproljeća,
Finiji od gospoje!
Na ramenima krila mu,
Jedva prepoznaješ ko je!
Zovu ga Gusjenica!
I ja! No ko sam to ja
Da divnu tajnu Leptira
Iskažu usta moja?
182
Ako ne budem živa
Kad dođu Crvendaći –
Daj onom sa Crvenom
Kravatom Mrvu s Daće –
Ako ne mognem reći hvala
Uzeta čvrstim snom,
Znaćeš – to pokušavam
Svojom Granitnom usnom!
297
To je Svjetlu slično –
Veselje bezlično –
To je kao Pčela –
Napjev – bez počela –
Skrovito – ko Šuma –
Ko Lahor – bez šuma –
A ipak Drveće
Najgordije kreće –
To je – kao Jutro –
Najbolje – kad mine –
Podne se sa Vječnih
Časovnika – vine –
315
On oko tvoje duše pipka –
Kao Svirači oko tipka –
Dok ne zabruje puni zvuci –
Postepeno te zaprepasti –
Na posve lomnu Narav tvoju –
Nadzemaljski će Udarac pasti –
Slabijim Maljem – čujnim dalje –
A onda bliže – onda sporije –
Da imaš kada Dah smiriti –
I da Mozak ti – studen vrije –
Pa zadaj jedan – Grom kraljevski –
Što kožu s gole Duše skine –
Kad Vjetri zgrabe Šume u Šape –
Vasiona je puna – tišine –
608
Strah me! Koga da se plašim?
Ne Smrti jer ko je ona?
Zbuniti me može Više
Vratar iz Očinskog Doma!
Il Života? Čudna straha
Od tog što me obujmilo
Jedno il dva postojanja –
A možda je slučaj bilo –
Uskrsnuća? Plaši li se
Istok dati vjeru punu
Zori s njenim nježnim čelom?
Da u svoju sumnjam Krunu?
1719
Bog je zaista ljubomoran Bog –
On se ljuti kad shvati
Da nam je draže jedni s drugim
No s njim se igrati.
Prijevod: Marko Vešović