STAN BAKE OLGE
U stanu pokojne bake Olge uvijek je mirisao tamjan
što bi ga utkanog u odjeći donijela iz crkve
pronijela kroz ulicu u kojoj se igralo bar po jedno dijete iz svakog od
četrdeset sedam stanova i pohranila u pukotinama zidova
Na balkonu smo tog ljeta jeli najbolju puru na svijetu
s mladim sirom i malo soli dok je ona nogama s proširenim venama
hodočastila stan raspoređujući po 3 ruže u svaku vazu
Gasila bi televizor osim kad su vijesti i tad bi stavljala
naočare za vid i gledala u sat kao da čeka da prođu
Na zidu je bilo ulje na platnu- žena na bunaru sjedi i gleda u prazan vrč
poklon od njenog sina slikara prije nego su mu bacili kist i dali pušku
Budila se rano i svakog jutra išla na groblje prije nego se svi probude
U podne se smijala i sipala kafu u ljubičaste šolje
U kuhinju bi odlazila da pravi ručak i plače
što je umro prije nego mu je stigla reći da joj je žao što nije bila tu
i što je umro uopšte
ona je kriva ona mu je nišanila čelo
Onda bi se okrenula da se smije nama dok bojimo preko linija i
pokušavamo dohvatiti prekidač za svjetlo u toaletu
Uvijek je za stolom sjedio neko iz četrdeset sedam stanova
jer je jedina u zgradi imala telefon
U njenom stanu saznavali su da im je poginuo sin rođen unuk
prokisnula kuća djeca pred razvodom kupljen novi auto
Prag njenog stana nosio je više tereta nego što bi ijedan drugi prag
mogao da podnese
Uvijek sam ga pažljivo preskakala
Probudila su nas kola hitne na vrijeme za doručak
Na stolu je bilo samo cvijeće spremljeno za groblje
Postalo je hladno i nismo više ručali na balkonu
televizor je radio stalno i ljudi su dobili telefone
vaze su bile prazne i mogli smo dokučiti svjetlo i godinama poslije
samo su još uvijek oči žene na bunaru gledale mrtvo
u zrak u kom se klatio tamjan
ZAŠTO ME BUDIŠ
Zašto me budiš u 03:05
Ionako su me snovi rastrgnuli
Da kroz sanduče ubaciš vaučer
Za ugaone garniture
One gdje ljudi legnu na L
Gledaju kviz i kasni noćni program
Da u sanduče ubaciš reklamu za svježe voće
Kako svježe
Kad je februar
Zašto me budiš u 03:09
kao da nisam dovoljno dugo
Budna već
Godinama
Kad napokon zaspim
Ti nudiš
I podsjetnik da sam
Za razliku od sna
U ćošku spavaće sobe
Sama
I 5% popusta na obdanište
Nemam djecu ali možda
Legnem da odspavam i
Donesem sve tuge
Tu da obdanu
SESTRA HRABROST
Svaki put kad se sjetim
kroz prsa mi izraste zašiljeno koplje
da je nekad hrabrost otići
i da ono najbolje dobiješ
tek onda kad sve što je bilo najbolje
pustiš niz brzak kao krišku lubenice