Petak veče
Čujem bijesne kerove u noći,
Opet kosti bačene im glođu,
Sumrak je i krčmar počinje da toči,
Utvare sa prvim mrakom dođu.
Čizme neke sa dubokim đonom
Niz ulicu patroliraju,
Sablasnu tišinu kidaju sa zvonom,
Evo već iz krčme počinju da sviraju.
Utvare su stvarne,
Blijedog lica i odjeće dronjave,
Možda manje zle i kvarne
Na klupama, uvijene u ponjave.
Petak veče, alkoholom smrdi grad,
I niko se za sutra ne sprema,
Violine ječe, zovu nas u Had,
Evo više bijesnih pasa nema.
Na nebo bez krila stići
Ne znam dal’ bih znao,
Istinom mi više liči
Da sam o’zgor sa đavolom pao.
Na groblje pokraj sinagoge,
Kad se noći stišaju,
Pijanice i utvare mnoge
Dolaze da pišaju.
Haron se smije na čamcu
A Kerber im njuši spomene
Zavezan je još na lancu,
Ne znam kad će doći po mene.
Možda negdje duboko u čaši
Pijanica kroz svoj pogled prazni
Barabar se samnom Hada plaši
I misli o nekoj vječnoj kazni.
Raskrsnice
Ne volim puteve, ni staze,
Ne volim ni raskrsnice.
Sva me takva mjesta
Podsjećaju na rastanke.
Ne volim odlaske,
Niti volim pozdrave.
Te proklete raskrsnice
Na kojima jednostavno moraš
Odabrati jedan od pravaca.
Ja uvijek odaberem pogrešan,
Uvijek krenem
Dužim putem.
Zato ne volim putokaze
Jer su obavezno jasni
A ne govore ništa.
I ne volim odluke,
Ja se uvijek odlučim
Za težu varijantu.
Proklete raskrsnice,
Na njima stalno gužva,
Svi znaju kuda su pošli
A ipak stoje i odlučuju,
Razmišljaju kuda krenuti
A znaju gdje bi.
Zato mrzim premišljanja,
Pogotovo kada znam šta hoću.
I zato nedam raskrsnicama
Da me tjeraju na
Promjenu plana.
I nije slučajno
Što babe gatare
Na raskrsnicama ostavljaju
Novčiće i čvorove.
Tu baš svako zastane
I raspetljava svoje misli
Koje skupo koštaju.
Ne znam prepoznati
Meni nije dovoljno da vidim lažova
Jednom ili dva, tri puta…
Ne gledam ja pogled koji luta,
Ja prevaren budem, iznova i iznova…
Ja ne učim na greškama svojim
Niti tuđe greške znam…
Koliko je puta ja ne brojim,
Šta mi traže to im dam…
Znam da misle da sam glup,
Bio predmet jeftin ili skup
Za mene je samo stvar
I uvijek je ljepša kad je dar…
Ne mogu da naučim prosto
A komplikovano je teško…
Zauvijek sam ovdje ost’o
Zamišljen nad svojom greškom…
Meni osmjeh znači obavezno
Da si sretan i prijatan…
Reći ću ti dobar dan
I proći ću neoprezno…
Ne razmišljam ja o tome
Ko me može prevariti…
Ja tek onda kad me slome
Poželim im zaratiti…
Nikad nisam znao
Prepoznati lopova…
Jer ja nikad nisam krao,
Zato me i kradu iznova i iznova…
Ne polazi
Ne polazi sama,
Bolje povedi i mene
Da ti budem saputnik,
Pratiću te sve do hrama
U kojeme prašta Gromovnik.
Ne odlazi ljuta
Nasmješi se i pruži ruku
Ili barem mahni mi sa puta
Nek mi pozdrav ostane u sjećanju,
Prati putem procvjetalu peruniku.
Prosuću bistru vodu iza tebe
Da te ne bi zla kob kakva snašla
I da sreću prizovem
Dok još nisi iza gore zašla
Da sa suncem novim naslutim ti povratak.
Eno sunce zalazi
Među rogovima Đavoljim
Evo mjesec dolazi
U lađama srebrnim,
A ja čekam novo sunce
Da se rodi iz svetih jezera.