STRANE
Za svoj književni rad dobitnik ste brojnih nagrada i priznanja, tačnije, za zbirku poezije Pjesme iz bolesti i zdravlja dobili ste nagrade Branko Miljković i Đura Jakišić, bili ste u užem izboru za nagradu Risto Ratković i Meša Selimović, koliko nagrade znače jednom autoru?
HALILOVIĆ
Kada napišem jedan stih – i to je nagrada. Književne nagrade znače nešto ako su knjige dobre. Ako knjige nisu dobre, nagrade im neće pomoći. Treba da prođu decenije da bismo saznali kakve su knjige koje pišemo i koje čitamo danas. Ja imam sreću što nisam siguran u sebe, sumnjam, mnogo sumnjam… Gledam mnoge moje kolege koje su sigurne u kvalitet svojih knjiga, gledam i čudim se. Mnogo je pohvala svud oko nas. Ipak, nikom ne treba vjerovati, čak ni sebi. Šimborska nikada nije pročitala nijednu kritiku o sebi. Nagrade su dobre da trenutno kao blicnu u oči društva koje misli da je književnost nešto što je atrofiralo. Tek neka ljudi znaju da smo to. Narod misli da neki fudbaler Partizana ili Vojvodine ima više publike od Sofokla.
STRANE
Koliko se vaša nova zbirka Zidovi razlikuje od Pjesama iz bolesti i zdravlja i Listova na vodi, jesu li Zidovi konceptualna knjiga?
HALILOVIĆ
Neću tumačiti svoje djelo, a ponekad mi se omakne da učinim takvo što. Naravno da neće niko ozbiljan cijelog života pisati jednu knjigu. Naravno da se Zidovi razlikuju od mojih prethodnih pjesničkih knjiga. Neću se izjasniti kakva je to knjiga, ali mogu reći da sam zastao pred zidom i kazivao o zidu, pisao o zidu, tumačio njegovu istoriju i njegove transformacije.
STRANE
U predgovoru za vašu knjigu Srđan Srdić kaže da naslov knjige djeluje paradoksalno prema predrasudi slobode i tvrdi da je svet bez zidova ne-slobodan?
HALILOVIĆ
Na šta bi ličio svijet bez zidova? Svakako, postoje zidovi koje treba porušiti i zidovi koje treba izgraditi, učvrstiti, tumačiti…postoji zid kao forma i zid kao senzacija. Nisu svi zidovi u srodstvu.
STRANE
U vašim stihovima sužnji mole da ih se sačuva od slobode govora, biblioteke su zgarišta, tvornički dimnjaci porušeni….
HALILOVIĆ
Trebaju nam zidovi koji će zaštiti druge od nas samih. Te zidove treba da izidamo u sebi. Maštam da izbacim televizor iz kuće. Svaka bagra me truje idejama, nekakvim zabavnim programima, dogovorenim utakmicama… a tek sloboda koja postoji na društvenim mrežama – užas. Mnogi ljudi tamo pljuju koga stignu. Nemam profil na facebooku, ali svaki čas mi neko prenese da je tamo neko nekoga pljunuo, klevetao… danas, znači, svaka persona može da ima privatni zid po kome može pisati šta god želi. Zgražava me to. Ako znam o nekom jednu dobru osobinu, ja je istaknem pa makar mu znao sto mahana. Apsurdno je, ali istinito – decenijama su se na Balkanu ljudi zalagali za slobodu govora, a sada je sloboda govora zarobila narode i ljude. Tako je svuda u svijetu. Svaki novinarčić može nekom narodu, skupini, pojedincu, da prišije neki epitet. Ko da spere svu tu pljuvačku koja vlada medijima?
STRANE
Pjesnik, Almin Kaplan je u prikazu vaše knjige zapazio da ste se za motiv zida dugo pripremali, pratili ga kroz literaturu, pravili bilješke i nakraju pretočili u poeziju u kojoj je svaki udarac u Zid jedna pjesma?
HALILOVIĆ
Otakad se rodimo mi smo među zidovima. Otkad znamo za sebe spremamo se za pisanje. Zidovi su svuda oko nas. Mi ih zidamo, rušimo, preskačemo.
STRANE
U Zidovima koristite terminologiju koja nije karakteristična za književno-umjetnički diskurs, je li bio izazov takvu vrstu riječi ukomponovati u poetski izraz?
HALILOVIĆ
Sve je izazov. Izazov je i kad kažeš sreo koku miš. Želio sam da vratim misao u poeziju. Kad se krećeš kroz prostor, naiđeš na logiku. Kad misliš o vremenu, probudiš matematiku. Kad misliš o sadašnjosti pojavi se asimptota – kriva koja prati pravu i približava joj se: koliko je sadašnjost nekada sporo stizala u susjedno selo, a tek na susjedni kontinent. Danas vijest o Nečemu za tren skoči od Nečega na kraj svijeta. Unutar matematičkih operacija skrivaju se zidovi, kao i unutar same logike. Sjetimo se Hempelovog Paradoksa gavrana. Zidovi, zidovi, zidovi, zagledao sam se u zidove.
STRANE
Koliko ima istine u tvrdnji Brodskog da je poezija najkondezovaniji i najsažetiji način prenošenja iskustva. Pitam Vas da prokomentarišete, pošto ste i romanopisac, možete li uporediti iskustvo pisanje poezije i proze, u čemu više uživate?
HALILOVIĆ
A zašto mi nijedan pjesnik nije prenio svoje iskustvo iz majčine utrobe, kada je nastajao od kapi? Svi ljudi se kreću u granicama datog, oko nas su zidovi. Zašto bih upoređivao poeziju sa nekom drugom umjetnošću? Ne znam ni šta je to trebalo Brodskom. Zašto bih se pita oko je poželjniji u tanjiru – peršun ili šafran? Ne volim velike tvrdnje koje se lako izriču. Nemam povjerenja. Ne mogu da robujem definicijama, ne želim da se povinujem tumačenjima. Poezija, ako jeste poezija, meni je potrebna. Znam naizust stotine ili hiljade pjesama, neke sam čitao po stotinu puta, s nekim pjesmama živim. Pišem poeziju i živim s poezijom. Ona je moj nemir. Onaj koji pati od temperature ne razmišlja o Celzijusu nego o toploti. Uporediti poeziju i prozu je teško, skoro nemoguće. Treba pogledati u korijen – kada je neki prvi kazivač kazao nešto što je bilo umjetnička književnost, nije znao da li je to poezija ili proza. On je imao nešto da kaže i to je morao reći. On nije imao predstavu o poeziji, prozi, eseju, drami… isti taj poriv koji cvjetaše u njemu cvjeta u nama i danas. Zamislimo praknjiževnika koji je kazivao u pustinji pod zvijezdama ili u pećini sakriven od vukova! Njegov i naš nagon je jedan te isti nagon. Pisanje je nagon. Kada moraš da pišeš to je kao kada moraš da kihneš. Što se uživanja tiče, ja uživam kada čitam.
STRANE
Brodski još tvrdi da što više čitamo poeziju postajemo netrpeljivi prema svakoj vrsti praznoslovlja i opširnosti bilo u političkom bilo u filozofskom govoru?
HALILOVIĆ
Onaj koji je netrpeljiv prema praznoslovlju krenuo je kao poeziji. Poeziju je našao nakon što je pobjegao od praznoslovlja. Nismo postali imuni na bolesti nakon što smo popili lijek, nego smo se razboljeli pa smo tražili lijek.
STRANE
Ima li nade da ljudi na ovim prostorima skinu slike vođa s zidova svojih soba i budu poput violine koja je rekla gudalu dosta?
HALILOVIĆ
Na ovim prostorima ljudi su mnogo pažnje poklanjali takozvanim vođama, jer nisu vjerovali u sebe. Kada ne vjeruješ u sebe, ne vjeruješ ni majci, ni komšiji, ni bratu, ni tetki, ni mački umiljatoj koja se uvija oko tvojih nogu. Sloboda svakog pojedinca je pitanje izbora, a potom pitanje slobodne nauke, slobodne kulture, slobodne literature – sloboda samo ne treba da lični na slobodnu štampu koja zarobljava ljude i dodiruje krajnost. Ja sam dugo u novinarstvu pa sam upoznao mnogo tih političara među kojima su većina bitange. Narodi ovdje na Balkanu su potonuli u tešku moralnu krizu koja je praćena nesigurnošću i kukavičlukom koji je izazvan strahom za egzistenciju. Biće potrebne decenije da im se vrati povjerenje u istinu, jer mnogi se oslanjaju na laž. U surovoj svjetskoj politici koja ne bira ni sredstva ni način, a ne broji ni žrtve ni pljačke, mali balkanski narodi će skakutati od ideje do ideje kao teniska loptica od reketa do reketa.
STRANE
U pjesmi Zapis na sumerskom zidu kažete: Umre lovac, ostavi sinu oružje/ Umre žandar, ostavi sinu doušnika/(……)/Umre zubar, ostavi sinu karijes… Da li će iza nas ostati samo stid?
HALILOVIĆ
Tu pjesmu sam napisao dodirujući formu koju sam naučio od afričkog plemena Jorube, a to ima u Antologiji prvobitne poezije. Nažalost, bojim se da iza nas neće ostati stid. Današnja generacija nema stida – da ima narod stida, zar bi bio ovako sebičan, pun netrpeljivosti, mržnje, površnosti zar bi vapio samo jeftino uživanje u kičeraju. Stid je dovoljan svakom pojedincu i svakom kolektivitetu. Problem je što nema stida! Iz stida se rađaju rad, ljubav, moral, odgovornost, sklad, estetika…
STRANE
Koji god list da okreneš na njemu piše okreni novi list. Ima li danas listova koji su vrijedi zadržavanja?
HALILOVIĆ
Ima!
STRANE
Od savremenih književnika mlađe generacije iz Srbije koga bi Enes Halilović izdvojio?
HALILOVIĆ
Vrijeme će izdvojiti kako treba i koga treba. Vremenu prepuštam odgovor na Vaše pitanje.
STRANE
Da li bi ste nam mogli povući paralelu između srbijanske, hrvatske i bosanskohercegovačke književne scene?
HALILOVIĆ
Između tih scena još uvijek postoje zidovi, ali u tim samim scenama postoje zidovi. Svi se slažu da je malo para, malo državne potpore i da nema ozbiljnih strategija niti politike kulture. Mnogo se piše, čak previše – amateri su zaposjeli ogroman prostor. Mnogima je kompjuter dao slobodu da kucaju od danas do sutra. Ima mnogo skribomana. Tu ne mislim na autore koji su plodni, ne, nikako, mislim na autore koji su nemilosrdni prema bjelini papira ili bjelini ekrana.
STRANE
Često ste predstavljali Srbiju na važnim svjetskim sajmovima i festivalima, te nam recite gdje se južnoslavenske književnosti nalaze u odnosu na velike evropske književnosti?
HALILOVIĆ
U Evropi ima mnogo trica, a kod nas su uglavnom kučine.
STRANE
Dolazite iz Novog Pazara, regije koja je dala mnoge značajne književnike da li je to prednost ili otežavajuća okolnost, pitam vas čisto s aspekta konzumacije i dostupnosti kulturnih sadržaja?
HALILOVIĆ
Što se konzumacije tiče, sjetih se Pounda koji reče da se treba uputiti na svoju glavu. Pa ipak, ni to nije dovoljno.
STRANE
Dugogodišnji ste urednik i časopisa za književnost Sent?
HALILOVIĆ
Poljoprivrednik treba da opstane na zemlji, proizvod treba da opstane na tržištu, zec treba da opstane u šumi, riba treba da opstane u vodi, a književni časopis treba da opstane na medijskoj deponiji.
STRANE
Pripremate…
HALILOVIĆ
Zagonetke! Nakon osamnaest godina rada na zagonetkama, čini mi se, nazire se kraj tom istraživanju. Sakupio sam vise od sto sedamdeset zagonetki u mom kraju koje sam uporedio s hiljadama zagonetki iz cijelog svijeta. Ima zanimljivih verzija, a li ima veoma originalnih zagonetki. Ovih dana završavam taj posao. Godinama sam bilježio zagonetke kada sam pravio reportaže, radeći kao novinar. Zagonetke su vrlo rijetke, ali su drevne. Sjetimo se Edipa! Nadam se da će zagonetke koje sam prikupio biti poslastica za one koji znaju šta je to.
STRANE
Za kraj razgovora, recite nam jednu zagonetku iz Vaše bilježnice.
HALILOVIĆ
Kolko je braće i braće,
tolko je polubraće.
Pogodite šta je to!
