reklama01
japanka sam u reklamnom filmu o kesici sosa u prahu.
reklama se prikazuje na državnoj televiziji svakog tjedna 2 godine. govorim
”dobar dan, dobrodošao kući” na japanskom svom japanskom mužu,
a ona kaže da me teško prepoznati, jer govorim japanski.
reklama02
kineskinja sam u reklami o kineskim proljetnim rolicama, sve dok
me ona ne upita jesam li japanka? kažem da sam porijeklom koreanka
a onda kaže da ličim na japanku i da me mušterija neće
izabrati, jer je mušterija kinez, i vidjet će to, dakle da nisam
kineskinja i da ličim na japanku. previše
reklama03
kineskinja sam u katalogu poštanskih narudžbi. to je reklama za šminku.
stižem sa zakašnjenjem. ona kaže da smrdim na pivo. odsijeca mi
šiške skroz ravno metalnim makazama, ovako izgledaš više kineski,
kaže
reklama04
azijatkinja sam u reklamnom filmu o prašku za pranje. mnogo različitih
nacionalnosti zastupljeno je u reklami, jer je to istovremeno i
reklama za benetton. osim mene, tu su mulati, bijelci, jedan
crnac i neko ko se zove maibritt. ona kaže, trebamo plesati i izgledati
sretni
žuto more
žuto more mokrače je žuto, kao moje, tvoje i ja. žuto kao mokrača,
sunce i mali papernati pilići. japanski naučnici
natjeraju bube da predu žutu svilu ne unoseći u sebe
žutu hranu, pročitala sam to u nekom članku. smijem se
poput žumanceta u jajetu, mekana i tečna. oslobađam
svoju svilu, jaka, žuta struja nosi me daleko,
dovraga, dovraga daleko je daleko
od tebe, znaš li da se moje porodično stablo uzdiže iz žutog mora,
tamo gdje se dva vihora kovitlaju u kosi moje kćerke? moja
krv je takođe žuta, kažeš, kao moje, kao svila, to
je nešto genetsko, kažeš, kod tih svilenih buba
crtež
crtam kartu zemlje čiji stanovnici liče na mene.
to je tajna zemlja, rasno čista, svi imamo isti oblik
i uniformu. niko ne pripada mojoj zemlji, jer smo svi isti. niko
ne plače nad prolivenim mlijekom, jer nema mlijeka za prolijevanje, sve
dojke su prazne. u mojoj zemlji živimo od svjetlosti, zato smo tako žuti,
ne podnosimo mlijeko niti alkohol u mojoj zemlji, živimo od svjetlosti i
ne mirišemo zato ni na šta. u njoj nema insekata, jer njih privlači
žuto, a mi ne želimo insekte na našoj žutoj koži. mi ne nosimo
odjeću, mi ne idemo na posao, mi ne dajemo novac nikome. mi ne dajemo
novac nikome u mojoj zemlji. živimo u tišini u zelenom
predjelu
usvojeno dijete
nađi porodični album neke sretne porodice. nađi jednu svoju
sliku, koje se sjećaš od djetinstva. fotokopiraj svoju
sliku odozgo ili odozdo, sve dok ne dobije odgovarajuću veličinu u odnosu na
odabrani porodični album. isijeci svoje lice i premaži pozadinu
tankim slojem ljepila. postavi svoje lice na onu osobu na slici koja
najradije želiš biti. ostavi da se suši
Priredio i s danskog preveo: Alen Mešković
