Ciklične metamorfoze lirike
poezijo, i ti se preobražavaš u
u vrijeme svečanog pada lišća
nakupino gramatike
vibriraš sva
dobivaš dimenziju
takoreći (snebivljivo)
grlo istine
sada si puna
klobuk gljive, drhtaj živine
proplamsaj struktura što nas omeđuju
nikad nisam bio zadovoljan odjecima
ili sjenama, kakva se često činiš
poezijo, volim te životnu u doba
umiranja
Značenje
pjesme koje sam napisao
o mojim pozicijama u vremenu
o mijenjanju svijetla u tamu
tišine u šum
o transformacijama pakosti u blagost
skoro su i beznačajne
ako ih se ne proživljava kao vlastite
to je zbiljska esencija poezije
krađa jastva onoga kojeg čitaš
upoznavanje s tijelom koje ne posjeduješ
voljenje i želja za osjećajima
tu leži njena lijepa bit
zajedništvo stranaca u značenju riječi
Katarza
ovim riječima čistim se jer sam sasvim crn
čekam duha da priđe pisalu
i da takav opsjednut
propovijedam bićima u dohvatu
prorok Ilija u pustinji
slijepac što blagoslivlja trnje
čistim se riječima jer želim
živjeti i umrijeti čist
želim govoriti simbolima
pjevati apstraktno o patnji
želim stvarati jezikom svetaca
Živjeti nepostojano
valja živjeti neprimjetno
da sve stvari budu neokaljane mojom prisutnošću
živjeti kao duh ili sjena bez težine odnosa
nemajući glasa
slušajući zamahe ptica na obali
bivstvujući poput stabla snažnih grana
mogu živjeti kao vjetar
ili manje od vjetra, kao simbol nečega što jest, i što je bilo
mogu polako blijedjeti na kiši
biti samo slika, crtež, ili manje, čak i od toga
samo sjećanje na jedan trenutak
mogu živjeti neprimjetno ali ne i nepostojano
kao planina ili šuma kojom gazimo ili
priroda puna
svoje sigurnosti
