KASNOĆA DODIRNUTE UDIVLJENOSTI
kako iznenada kad osjetim ono što prije nisam
na istu melodiju kad prožme me cijelog
i kad ne vjerujem
čovjek da moguć je za tu nježnost
pa uvidim kasnoću dodirnute udivljenosti
premalo ću
prekratko
u čarobnome vrtu
dok je tjelesnosti mislim
koliko mi je puta prošlo kroz prste
i ne shvaćam što me promijenilo
jesam li ranije uhom krive kačio stvari
poznajem samoga li svoga toga ti
i koliko će još me puta preokrenuti
