NE PITAJ ME VIŠE NIŠTA Ne pitaj me više ništa jer ja već putujem s ovoga svijeta Na neku livadu gdje je stol drugačije postavljen I nije me više briga postoji li to mjesto ili ga ja moram stvoriti Važno je da odlazim, odlazim, odlazim S mjesta nesreće koja traje li traje. Ja odlazim, odlazim, odlazim Ovoga puta zaista odlazim Odlazim Bez riječi. Odlazim. GOSPODO Nisam ja za permakulturu, ne podnosim ljude A kamoli biljke koje mi se ne sviđaju, a stoje Baš na putu kojim bih krenuo. Takav sam: Borac, živčan i agresivan, nije lako sa mnom. Kad vidim neko stablo kako stoji negdje bez veze Uzmem sjekiru i udri. Mnogo sam mirniji među ljudima. Znam da ih nerviram. Takav sam. Naslonjen na sjekiru kao na oca i majku. JUGO Velika je greška pisati o jugu dok traje Riječi bi se mogle slijepiti od vlage ili nervoze Neke bi mogle sasvim nestati i nikada više Nigdje Nikom se ne prikazati. Zato je šutnja najbolji zakon Koji vrijedi za vrijeme juga. Lako ćemo poslije Na nju zaboraviti. TIBETANSKE VJEŽBE MRTVIH Otprilike, ovakva su to jutra Bez umivanja ispred kreveta Na tepihu od lažne prirode Prvo se vrtim u smjeru kazaljke Na satu, sa ispruženim kazaljkama Okrenutim prema dolje (kao da mogu letjeti) I onda preostale četiri vježbe Pet Tibetanskih Mudraca Koji me toliko iznerviraju Da poslije tog usiljenog pravilnog disanja Ne brojim greške u psovkama Svima koji su me na to nagovarali I Tibetu na kojem ne živim I koji ću kurac onda s tim Glupim mirom koji me prožima Takvom blagošću da bih slobodno Mogao proglasiti smrt. Senko Karuza, "Nestajanje", MeandarMedia, 2020. Senko Karuza sa zbirkom "Nestajanje" finalista je nagrade Ivan Goran Kovačić koja se dodjeljuje za najbolju izvornu pjesničku knjigu tiskanu u dvogodišnjem razdoblju u okviru manifestacije Goranovo proljeće, naizmjenično s nagradom Goranov vijenac za izniman doprinos hrvatskom pjesništvu.
