Afrodita na konaku
cvrči
kuha se
sjecka
raste
lupa
kapima se skriva iza uha
ključa
prži
mazi plamenovima
pršće i zvekeće
nisam u svom stanu
ali nešto mi miriše
na dom
Šta ću sa onim što nije poezija
šta ću sa onim što nije poezija
kruta tvar disciplinskog postupka
vježbe na času fizičkog odgoja
prijatelji koji nisu
i sažaljenje radi samoga
to
što nije poezija
miriše po osvježivaču vazduha za auta
ima okus vate iz zubarske ordinacije
kreće se kao metro
priča njemački jezik
najveća strast mu je iskonski autoritarna
iako će ti reći da je, zapravo, skijanje
šta ću sa svim tim što nije poezija
proždrti ga kao moji nesuđeni suborci kroasane
na sumornom putu do svakodnevnice
Kuma
Na okrugli svadbeni sto
Svjetla su pustila jezike
Ližu stolnjak, sisaju bobice grožđa
Nježno grizu u sočan odojak
Piju iz flaša kao lisice
Svatovi su vulgarna riječ,
Prikladna dječjoj igri
Šešir, pero, barjak I grlo
Družba Pere Kvržice
Tanak zrak
Zadivljen kućom bez fasade,
novembarskom smokvom i gumenom loptom
Te frižiderom pred kojim kleči
Mladoženjina majka
Takav isti izljev stvarnosti
Čeka na nas
Žali bože knjiga
Muškarci znaju šta da očekuju od mene:
Poklonit ću im knjigu, naravno
Nedavno sam shvatila da sam im samo poklanjala knjige
Koje su napisali muškarci
Evo, upoznajte se i postanite jarani
Povući ću se tačno kada zaboravite
Da sam vas ja upoznala
Moja tužna pobjeda će doći u budućnosti
Kada mi počneš pričati o ovoj jednoj predobroj knjizi
A ja uzviknem hej, pa to sam ti ja poklonila!
„Stisnula sam srce i pesnice“
Još se pitam što im nisam poklanjala knjige koje su napisale žene
Ali iz svega je proizašlo najbolje:
Muškarcima više
Ne poklanjam knjige
