• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Hana Noćurak, tri pjesme

Autor/ica: Hana Noćurak
hana nocurakpoezija
Objavljeno: 21.11.2018

 

The kindly ones

U lošem sadržaju nema ništa besčasno
I zato ga volim više nego kvalitetan a zloćudan,
Rekla sam mu u ulici Curak

Pogledao me i odgovorio
Stajat ćeš ovdje za par godina sa nekim drugim
I kada mu to pokušaš reći samo će se praviti da razumije

Ne da te ne uvrijedi nego da spasi sebe
Ali ja sam već i sebe spasio i tebe uvrijedio,

Draga

 

Tinejdžerke

Imam šesnaest godina
Jučer su moje četiri drugarice
U udruženom zločinačkom poduhvatu
Posudile auto od dajdže Mensura
I pregazile me njime
U rikverc

Jedna me šutnula nogom da vidi jesam li mrtva
Ostale su odšetale i ne provjeravajući
Kupile su paklu cigara i
Otišle na koncert u Slogu

Imam šesnaest godina i ležim u parku iza gimnazije
Pregažena
Stavili su mi jastuk pod glavu
Donose mi ljubav na kašiku
Miluju me po kosi
I one su došle da me obiđu
Možda su se osjećale odgovorne
Možda smo još bile drugarice

Prošla je zima i oko mene je narastao žbun
Prošlo je proljeće i oko mene je bila đul bašča
Čujem djevojčice iz gimnazije kako vrište zamamno
Pitam se hoće li dobiti što žele

Prošla je jesen i žbun je prorijedio
Novembarsko sunce činilo me sretnom
Nikad i nisam razmišljala o osveti
Ali ako je bilo sišla je u moj stomak

Iz stomaka je u zimu počeo nicati hrast
Prvo me boljelo a onda sam odlučila
Ovo će drvo do proljeća postati
Ovo drvo će izgledati kao da je oduvijek tu

Postala sam drvo i postala sam žbun

Jedno jutro padala je teška kiša
Otvorila sam hrast rukama
I duge kose, bosa,
noktiju crnih i očiju zelenih od zemlje
Odšetala nazad kući
Tamo sam se obukla
Napravila čaj
Pogledala koliko je sati

U šetnju gimnazijskim parkom
Sve sa malim crnim kišobranom
Izašla je Ofelija

 

Sestra mornara

Ja sam sestra
Jednog mornara

Ujutru donosim špinat s pijace
On ga ne jede pa mu kupim krompir
Pristala sam na to jer mi je brat

Sjetila sam se kada sam kuhala za tebe
I htjela da to bude zabava
Ali ti bi sjeo za mračan sto i rekao
Ne ja ne volim luk a ja bih i dalje sama kuhala
Sa svakim našim kuhanjem u meni su umirala
Sva naša djeca a onda sam se razboljela

I nisam više mogla kuhati ni sebi ni tebi ni mom bratu

Ležala sam i htjela biti slobodna gledala
Sam u bijeli plafon znam svaku paukovu nit

A onda sam upoznala jednu dvorsku budalu
U Libiji je bio činovnik
Sada je zarobljen ali tako smiješan
On mi je
Rezao šunku i hranio me a ja sam se
Osmjehivala
Haljina mi je letjela oko butina i nije me bilo sram

Ali onda su ga oteli od mene i rekli
Ti si sestra časnoga mornara a on je
Dvorska budala i bivši činovnik
On se sa njima složio
Ja sam dvorska budala i bivši činovnik
I oženio moju rođaku Saru
Moju glupu ali dobru kravu Saru

Opet sam ljeto preležala držeći se za stomak
Neću da povrijedim ikoga

Evo danas sam bila na pijaci i kupila
Špinat i krompir
Pozdravljaju me kada hodam kroz grad
Ja hodam pravo
Jednog dana ću nastaviti hodati pravo
I ni gola ni bosa otploviti

 

 

 

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

Hana Noćurak, dvije pjesme
Hana Noćurak, dvije pjesme, poezija

Autor: Hana Noćurak

Hana Noćurak, četiri pjesme
Hana Noćurak, četiri pjesme, poezija

Autor: Hana Noćurak

Hana Noćurak, poezija
Hana Noćurak, poezija, poezija

Autor: Hana Noćurak

Hana Noćurak, pjesme
Hana Noćurak, pjesme, poezija

Autor: Hana Noćurak

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić