PJESMA BOLESNE DJEVOJKE
Majko,
već treći put cvjetaju lipe
u avliji našoj,
a mene još uvijek guši
pjesma poderanih grudi.
O kako je majko, život drag
kad trne
i grudi škripe
ko polomljene strasti.
Majko,
ne daj da noću psi laju
u avliji našoj,
jer su čudne moje noćne slutnje.
Ne daj, majko,
da kobni ćuk kriči noću
pod prozorom našim,
strah me je, majko,
umrijeću rano.
O majko, tužna majko,
strah me je, umrijeću rano.
PROLJETNO JUTRO
Jutros je proljetno sunce
kroz otvoren prozor
donijelo u sobu moju
mnogo mirisa rana
od jorgovana.
Druže,
Ovako isto miriše naša mladost,
za kojom smo već toliko puta zažalili;
ovako isto miriše radost
svake djevojke i djeteta
u ovo rano proljeće naše.
Nama je proljeće donijelo istu žalost
ko i lani,
preklani,
ko i svake godine
otkad smo osjetili prolaznost svega
i sebe samih.
Nas je proljeće obradovalo,
nas je proljeće ožalostilo
mi smo žalosni,
mi smo radosni,
druže moj!
jutros mi rano proljeće
miris jorgovana u sobu donese
jutros mi rano proljeće
dio moje mladosti odnese.
OSMJEH MLADOSTI
Na gradskom nebu proljetne vedrine pjevaju
Danas je sunce pomilovalo
svaku krošnju u bašči,
i svaki kesten u aleji,
i sve je danas htjelo da vrisne od radosti
za skorom mladosti.
Druže,
ja čujem miris rodnog sela
u lugu za šumom našom.
Znam:
svaka je oronula trešnja
osjetila radost
što dolazi mladost
u selo naše za šumom
i u krošnju svakog drveta,
i sve je danas bilo vedro nasmijano
u rodnom selu našem.
Druže, sjećaš li se?
lani su jednu našu komšinicu
– plavu djevojku od osamnaest godina –
sahranili u proljeće
BEHARI
Beharaju bijeli behari
i u dom naš stari
svakog dana
za jutra rana
donesu sunčani zraci
svježinu proljeća.
Behraju bijeli behari
oko doma našeg
i svi su šljivici mirisni
i svu su oni bijelo procvjetali
i bijelo se nasmijali
nekoj divnoj radosti
što im s puno mladosti
i rana veselja
u pohode opet dođe.
Vidim:
ovo je rano proljeće
u znaku bijelih behara
u cijelu bašču našu
i šljivik pod kućom
donijelo divnu radost
donijelo lijepu mladost
i svaka se krošnja od milja
bijelo nasmijala
I znam: jedinome meni
miris bijelih behara
znači tužnu prolaznost
jedinog su mene
i ovaj puta
zaboljele suzne oči
od plakanja nad sobom.
O, ko bi mogao da ne zaplače žalost
kad izgubi radost
što odlazi mladost.
PJESMA BOLESNE DJEVOKE (II varijanta)
Majko,
i noćas u snu
pružala mi je nečija ruka
kitu žutih cvjetova,
i ja sam ih, majko, mirisala
s mnogo bolesna radovanja
ko i uvijek dosad.
Noćašnja kita cvjetova, majko,
imala je miris zapaljenih voštanica
i otvorena groba
u groblju kraj šume.
Majko, ja se tako bojim
one ruke iz sna
što mi pruža žute cvjetove,
da ih mirišem;
majko, ja se bojim
strah me je, umrijeću rano!
VRAĆANJE
Vraćamo se,
a za nama ostaju tragovi
i utisnute stope u snijegu,
znamo:
čekaju nas rodni pragovi
i sela naša na brijegu.
Daleko oko nas
zvone široke bjeline
– mjesec je pomilovao redom
svaku našu stopu.
Vraćamo se,
a s obje strane prate nas
široki naši lugovi
i nebo od srebra
i mjesec pun
i tragovi.
Vraćamo se i znamo:
čekaju nas rodni pragovi
i sela na brijegu
u snijegu.
ELEGIJA SKITNICA
Rastužiše nas širine jutarnjih neba
i sjaj rodnih brda,
sunca nas evo rana
pomilovaše svakog dana
ko malu djecu.
Poljubite se, drugovi, redom –
široke su cesta pred nama,
srca su nam pijana od zvijezda,
u oku nam je svakome
po dio šarenog neba
i tišina.
Rastužiše nas drumovi pod suncem
i sela sa obje strane,
podsjećaju nas mirisi posljednjih dimova
na davno ostavljen dom
i dragu malo ljubljenu.
Zagrlite se, drugovi, s posljednjim suncem,
i ceste su pred veče rumene
– ledine su nam širom najdraža ležišta
i mjesec najbolji drug!
Pomilovasmo se zaljubljenih očiju
– mi i ceste pred nama
i drumovi široki pod suncem
i sela s obje strane
i nebo šareno od zvijezda
i posljednja sunca na ledinama.
Zapjevajte, drugovi, ravno, uz drum široki,
daleko su ceste pred nama
i rodni domovi za nama.
KASNA MOLITVA
Dugo je dobra mati molila
i svaku molitvu suzom polila,
nadanje svako u tugu povila
i srce čemerom pojila
iz dana u dan
i noći svake.
A moli i sad stara dobra mati
s krunicom u ruci –
moli mati
da joj se vrati
sin voljen
u Boga moljen
molitvom sklonjen
na dugim stazama po svetu.
I izmoli ona molitvu kletu
dulju od svake jadikovke;
izmoli molitvu kletu
ispriča svemu svijetu
o vječnom čekanju i tuzi
za dobrim sinom svojim.
Za sina moli mati
da joj ga Bog dobri vrati
i na putu prati;
za sina mati moli
ona ga voli
više od očiju svojih!
A kad se čekanje odulji još više
dve staklene suze slediše
u dva majčina oka
ugasla i duboka.
I začudi se dobra mati
da joj ni molitva ne vrati
sina draga
al davno – davno bez traga.
A dobra mata
neće nikad znati.
Priredio Srđan Gavrilović
