FLENDER
Kako dolazite do priča? Da li, poput reportera, posmatrate cijelo vrijeme? Pravite li bilješke?
SINGER
Nikada ne idem tražiti priču. Pravim bilješke, ali nikada poput reportera. Sve moje priče su zasnovane na stvarima na koje sam u životu naišao, ali koje nisam tražio. Jedine bilješke koje pravim su o ideji za priču. Ali to mora biti priča koja će imati svoj vrhunac. Nisam pisac koji piše o komadićima života. Kada mi dođe ideja, zapišem je u malu teku koju uvijek nosim sa sobom. Konačno priča traži da bude napisana, i onda je napišem.
FLENDER
Pored toga što pišete priče i romane, proveli ste mnogo godina i u novinarstvu. Još uvijek radite kao novinar za Forward.
SINGER
Da. Ja sam novinar. Svake sedmice napišem dva ili tri novinska članka. Novinarstvo na jidišu je mnogo drugačije od novinarstva na drugim jezicima, posebno na engleskom. U Americi, novinar je čovjek koji se ili potpuno bavi činjenicama, ili je komentator političke situacije. U novinama na jidišu, čak i dnevnim, radi se ustvari o dnevnom magazinu. U Forwardu mogu pisati članke o tome da li život ima smisla ili ne, ili o tome kako ne trebate počiniti samoubistvo, ili rasprave o postojanju đavola u svemu. Naši čitaoci su navikli da vijesti dobivaju uglavnom putem radija ili televizije ili iz novina na engleskom koje izlaze svako večer. Kada kupe novine ujutro, oni ne traže vijesti; žele čitati članke. Tako da ako ja jesam novinar, onda nisam baš tačno ona vrsta novinara kakvi pišu za recimo The New York Times.
FLENDER
Da li mislite da je za nekoga ko želi pisati romane i priče dobar početak da radi kao novinar za časopise poput Timesa?
SINGER
Mislim da je svaka informacija koju čovjek, a pogotovo pisac, dobije, dobra za njega. Ne mislim da bavljenje novinarstvom može štetiti piscu.
FLENDER
Da li poznajete neke druge pisce?
SINGER
Vrlo malo njih, jer ovdje u Americi, čini mi se, nema mjesta gdje bi ih mogao susretati. Dok sam živio u Poljskoj, išao bih u klub pisaca. Bio bih tamo svaki dan. Ali u Americi nema nešto takvo. Ustvari ne poznajem zaista ni jednog drugog pisca. Povremeno sretnem neke od njih na nekoj zabavi, i sviđaju mi se; to su fini ljudi. Ali nekako to nikada ne ode dalje od tog površnog susreta. Žao mi je što je to tako. Volio bih se družiti sa više pisaca.
FLENDER
Mnogi savremeni pisci su vezani za fakultete. Kako gledate na to kada pisac živi od podučavanja?
SINGER
Mislim da je novinarstvo zdravija profesija za pisca od profesorske, pogotovo ako predaje književnost. Predavajući književnost pisac se navikne da je stalno analizira. Jedan čovjek, kritičar, mi je jednom rekao: „Nikada ne bih mogao ništa napisati jer u trenutku dok pišem prvu rečenicu ja već o njoj sastavljam esej. Već radim kritiku mog vlastitog pisanja.“
Nije dobro kada je pisac i kritičar i pisac. Nije bitno da li on povremeno napiše kritiku ili čak esej o kritici. Ako je ta vrsta analiziranja stalno prisutna, i on njome zarađuje za život, mogla bi jedan dan postati dijelom njegovog pisanja: vrlo je loše kada je pisac do pola pisac, a od pola kritičar. On tada o svojim junacima piše eseje umjesto da priča priču.
FLENDER
Možete li mi ispričati malo o tome kako radite? Da li radite svaki dan, sedam dana sedmično?
SINGER
Pa, uvijek kada se ujutro ustanem imam želju da sjednem i pišem. I većinu dana nešto i napišem. Ali onda počnu telefonski pozivi, a ponekad moram da napišem i članak za Forward. A s vremena na vrijeme moram napisati i osvrt, ili dajem intervju, tako da me nešto stalno prekida. Ali nekako uspijevam nastavljati da pišem. Ne moram negdje pobjeći zbog toga. Neki pisci kažu da mogu pisati jedino ako odu na neko daleko ostrvo. Otišli bi i na mjesec samo da pišu a da ih pri tome niko ne ometa. Ja mislim da je ometanje dio ljudskog života i da je čak nekad i korisno da vas neko omete jer to prekine vaše pisanje, i dok se odmarate, dok se bavite nečim drugim, vaša perspektiva se promijeni ili vam se vidik proširi. O sebi mogu jedino reći da nikada nisam pisao u miru, kao što to drugi pisci rade. Ali šta god da sam imao reći nastavio sam govoriti bez obzira na različita uznemiravanja.
FLENDER
Koji aspekt pisanja smatrate najtežim?
SINGER
Konstrukciju priče. To je za mene najteži dio. Kako konstruisati priču da bude zanimljiva. Za mene je samo pisanje najlakše. Kada jednom postavim konstrukciju – samo pisanje – opisi i dijalozi – jednostavno teče.
FLENDER
Heroj zapadnjačke književnosti je Superman, prometejski lik. Heroj fikcije na jidišu, jevrejske književnosti, mogli bismo reći, jeste mali čovjek. On je siromašan ali ponosan i uvijek se bori. Vaš lični klasični primjer malog čovjeka bi bio Gimpel luda. Po vašem mišljenju koji je razlog činjenice da je u toliko primjera fikcije na jidišu heroj upravo mali čovjek?
SINGER
Pa, pisac na jidišu zaista nije odrastao sa idejom heroja. Mislim, u jevrejskim getima je bilo vrlo malo heroja – vrlo malo vitezova i grofova i ljudi koji su išli u dvoboje i tako dalje. U mom slučaju, ne mislim da pišem u skladu sa tradicijom „malog čovjeka“ pisaca na jidišu, jer je njihov mali čovjek ustvari žrtva – čovjek koji je žrtva anti-semitizma, ekonomske situacije, i tako dalje. Moji likovi, iako nisu veliki ljudi u smislu da igraju velike uloge u svijetu, ipak nisu ni mali, jer su svaki na svoj način ljudi od karaktera, ljudi od razmišljanja, ljudi koji su iskusili veliku patnju. Istina je da je Gimpel luda mali čovjek, ali on nije ista vrsta malog čovjeka kao Tevye Sholom Aleichema. Tevye je mali čovjek sa malim željama, i sa malo predrasuda. Njemu je bilo potrebno samo da zaradi za život. Da je Tevye mogao zaraditi za život, ne bi bio otjeran iz svog sela. Da je mogao oženiti svoje kćerke, bio bi sretan čovjek. U mom slučaju, većina mojih heroja se ne bi mogla zadovoljiti sa nekoliko rublji ili dozvolom boravka u Rusiji ili negdje drugo. Njihove tragedije su drugačije. Gimpel nije bio mali čovjek. Bio je budala, al nije bio mali. Tradicija malog čovjeka je nešto što izbjegavam u mojoj književnosti.
FLENDER
Ako se veći dio vaše književnosti bavi ljudima bez moći, bez zemlje, bez države, političkih organizacija, ili čak i mogućnosti izbora profesije, i koji još pored svega toga imaju i veliku moralnu odgovornost i posvećenost vjeri, da li na neki način sugerišete da je Jevrejima bilo bolje kada ih se ograničavalo i diskriminiralo?
SINGER
Neupitno je da je moć veliko iskušenje i da će oni koji imaju moć prije ili kasnije zakoračiti u nepravednost. Sreća je za Jevreje da dvije hiljade godina nisu imali nikakve moći. Ono malo što jesu imali svakako su pogrešno iskoristili kao i svako drugi ko ima moć. Ali smo bili blagoslovljeni gotovo dvije hiljade godina potpunim nedostatkom moći, tako da zbog toga naši grijesi nikada nisu bilo tako veliki kao grijesi onih koji su imali moć nad životima i smrću drugih ljudi. Ali ne govorim o tome da bih propovijedao. Nikada nisam zaista znao ljude koji su imali veliku moć. Osim kada opisujem Poljake ili kad ponekad opisujem nekog bogatog čovjeka čija je moć u novcu. Ali čak i tada, ti ljudi nikada nisu dovoljno bogati da bi priskrbili neku veću moć.
FLENDER
Ne mogu da ne steknem dojam, kroz vašu književnost, da imate ozbiljne sumnje o dostatnosti znanja ili čak mudrosti.
SINGER
Pa, to je na neki način istina. Sva književnost na jidišu je izgrađena na ideji Prosvjetiteljstva. Prosvjetiteljstvo, bez obzira kako daleko će stići, neće donijeti iskupljenje. Nikada nisam vjerovao da će socijalizam ili bilo koji drugi –izam spasiti čovječanstvo i stvoriti ono što nazivaju „novim čovjekom“. Imao sam puno diskusija o tome sa drugim piscima. Kada sam bio mlad, kada sam počeo da pišem, ljudi su zaista vjerovali da kada proizvodnja jednom bude pripadala vladi, stvorit će se „novi čovjek“. Ja sam bio dovoljno pametan ili možda dovoljno blesav i dovoljno skeptičan da znam da je to velika glupost; bez obzira u čijem su vlasništvu pruge i fabrike, čovjek će uvijek ostati isti.
FLENDER
Postoji li išta za šta vjerujete da će spasiti čovječanstvo?
SINGER
Ništa nas neće spasiti. Postići ćemo veliki napredak, ali nastavit ćemo da patimo, i tome nikada neće doći kraj. Uvijek ćemo pronalaziti nove izvore boli. Ideja da će čovjek biti spašen je u potpunosti religiozna ideja, i čak i religiozne vođe nikada ne kažu da ćemo biti spašeni na Zemlji. Vjeruju da će duša biti spašena na drugom svijetu, da ako se ovdje budemo ponašali dobro, postoji nada da će naša duša otići u raj. Ideja o stvaranju raja ovdje na Zemlji nije jevrejska i naročito nije kršćanska, već sasvim grčka ili paganska ideja. Kako Jevreji kažu: ne možete od svinjskog repa napraviti svilenu tašnu. Ne možete uzeti život i najednom ga okrenuti u veliko veselje, okean uživanja. Nikada nisam vjerovao u to, i kada god ljudi pričaju o boljem svijetu, iako priznajem da se uslovi mogu poboljšavati i nadam se da možemo živjeti bez ratova, znam da će uvijek biti dovoljno bolesti i dovoljno tragedija da čovječanstvo nastavi patiti na isti način kao i uvijek do sada. Za mene biti pesimista znači biti realista.
Osjećam da usprkos svim tim patnjama, usprkos činjenici da nam život nikada neće donijeti raj koji želimo, ipak se ima zašto živjeti. Najveći dar koji je čovječanstvo ikada primilo jeste sloboda izbora. Istina je da smo svi ograničeni u korištenju slobode izbora. Ali to malo slobode izbora koju imamo je tako veliki dar i potencijalno je toliko vrijedna da samo zbog nje vrijedi živjeti. Iako sam na neki način fatalist, isto znam da je za sve ono što smo do sada dosegli zaslužna najvećim dijelom slobodna volja, a ne promjena uslova, kako to vjeruju marksisti.
FLENDER
Mnogi čitaoci vas smatraju majstorom pripovijedanja. Drugi smatraju da vaša književnost ima mnogo značajniju svrhu od pukog pričanja priča.
SINGER
Pa, mislim da je napisati priču dobro zadaća pripovijedanja. Treba se truditi do zadnjih snaga da priča ispadne dobro. Ja nazivam dobrim kada je konstrukcija dobra, opisi dobri, i kada postoji ekvilibrijum između toga i sadržaja, i tako dalje. Ali ni to nije sve. U svakoj priči pokušavam i da kažem nešto, i to što pokušavam reći je više ili manje povezano sa mojim vjerovanjem da ovaj svijet i ovaj život nisu sve, da postoji duša i da postoji Bog i da možda postoji i život nakon smrti. Uvijek se vraćam tim religijskim istinama iako nisam religiozan u smislu dogme. Ne držim se svih pravila masovne religije. Ali osnovne istine religije mi jesu bliske i uvijek razmišljam o njima. Sebe smatram jevrejskim piscem više od drugih pisaca koji pišu na jidišu jer više od njih vjerujem u jevrejske istine. Većina njih vjeruje u napredak. Napredak je postao njihov idol. Vjeruju da će ljudi napredovati do tog stadija da će Jevreji biti dobro tretirani, da će se moći asimilirati, pomiješati sa nejevrejima, dobiti dobre poslove, i možda čak jednoga dana Jevrej bude i predsjednik. Meni su sve te nade vrlo malene i vrlo istrošene i sitničave. Ja vjerujem da naša stvarna velika nada leži u našoj duši, ne našim tijelima. U tom smislu sebe smatram religioznim piscem.
FLENDER
Ponekad, dok čitam vaša djela, pomišljam na neke istočnjačke filozofe, kao što je indijski filozof Krishnamurti. Da li su budistički ili hinduistički tekstovi imali na vas ikakav utjecaj?
SINGER
Prekasno sam čitao te pisce da bi zaista mogli utjecati na mene. Ali kada sam ih čitao u kasnijim godinama, nedavno, primijetio sam da sam i ja imao te iste misli iako ih nikad nisam čitao. Kada sam čitao Bhagavad Gitu, činila mi se tako bliskom, da sam se skoro upitao da li sam to možda čitao u nekom prošlom životu. To se isto odnosi i na govorenje Bude i tekstove drugih istočnjačkih filozofa. Te takozvane vječne istine su zaista vječne. One su nam u krvi i u samoj našoj biti.
FLENDER
Neki, a naročito Marshall McLuhan, komentarišući trenutno stanje stvari smatraju da književnost, kakvom je poznajemo već stotinama godina, jeste anakronizam, u nestajanju. Čitanje priča i romana, oni smatraju, uskoro će biti stvar prošlosti, zbog elektroničke zabave, radija, televizije, filma, diskografskih ploča, kaseta, i drugih mehaničkih sredstava komunikacije koji će tek biti izumljeni. Da li mislite da je to istina?
SINGER
Bit će istina ako naši pisci ne budu dobri pisci. Ali ako imamo ljude koji imaju moć da ispričaju priču, uvijek će postojati čitatelji. Ne mislim da će se ljudska priroda promijeniti do te mjere da će ljudi prestati da budu zainteresovani za plodove mašte. Naravno, činjenice, stvarne činjenice, su uvijek interesantne. Danas nefikcija igra veliku ulogu… slušati priče o nečemu što se zaista desilo. Ako ljudi odu na Mjesec, novinari će nas o tome izvijestiti, ili ćemo vidjeti u filmu šta se tamo desilo, i to će biti interesantnije priče od bilo čega što pisac fikcije može proizvesti. Ali i dalje će postojati mjesto za dobrog pisca fikcije. Ne postoji mašina ili način izvještavanja ili vrsta filma koji mogu uraditi ono što su uradili Tolstoj, Dostojevski ili Gogolj. Istina je da je poezija u našem vremenu doživjela veliki udarac. Ali to nije zbog televizije ili zbog drugih stvari, nego zato što je sama poezija postala loša. Ako budemo imali mnogo loših romana, a loši romanopisci imitiraju jedni druge, ono što oni napišu neće biti ni zanimljivo, niti shvaćeno. Naravno, to onda može ubiti roman, barem na neko vrijeme. Ali ne mislim da književnost, dobra književnost, treba da ima strah pred tehnologijom. Upravo suprotno. Što bude više tehnologije to će više ljudi biti zainteresovano za ono što ljudski mozak može proizvesti bez njene pomoći.
FLENDER
Da li biste onda ohrabrili mlade ljude danas da razmišljaju o pisanju kao o životnom pozivu?
SINGER
Kada dođe do biznisa, finansijske strane pisanja, zaista ne znam. Možda će doći vrijeme kada će romanopisac imati tako malu zaradu da od tog posla neće moći živjeti. To vam ja ne znam reći. Ali da mi dođe mladi čovjek, i ako vidim da on ima talenta i ako me pita da li treba pisati, rekao bih mu da ide i piše i da se ne plaši nikakvih novih izuma ili bilo kakvog napretka. Napredak ne može ubiti književnost ništa više nego što može ubiti religiju.
FLENDER
Teško je ne primijetiti da se danas među najčitanijim i najpoštovanijim autorima u Sjedinjenim Državama nalazi mnogo jevrejskih autora – vi, Saul Bellow, Philip Roth, Henry Roth, Bernard Malamud. Čak i pisci koji nisu Jevreji pišu o jevrejskim temama i imaju best-sellere, kao, naprimjer, James Michener sa svojim romanom Izvor. Kako gledate na ovu popularnost jevrejskih pisaca i jevrejskih tema nakon Drugog svjetskog rata?
SINGER
Mislim da je tokom dugo vjekova Jevrej bio u književnosti sasvim ignorisan. O Jevreju se uvijek pisalo na način klišea. Jevrej je bio ili lihvar, ili loš čovjek, Šajlok, ili jadnik, žrtva anti-semitizma. Drugim riječima, ili su ga kudili ili žalili. I zbog toga je način života Jevreja, njegov način voljenja, bio tajna za čovječanstvo. Tek nedavno su jevrejski pisci počeli da pišu o Jevrejima na isti način na koji Amerikanci pišu o Amerikancima i Engleski pisci o Englezima. Oni kažu sve o njima, dobro i loše. Ne izvinjavaju se za njih. Ne grde ih. I rekao bih, pošto je bilo mnogo radoznalosti o jevrejskom načinu života, nisam začuđen da je jevrejska književnost danas tako popularna. To ne znači da će uvijek biti tako. Vjerujem da će sve to prije ili kasnije doći na svoje. Koliko su Jevreji dobri ili loši pisci ja ne znam. Ne mislim da imamo toliko dobrih pisaca kao što se to misli. Imamo mnogo sposobnih, talentovanih pisaca, i sposobnih ljudi, ali među nama, kao i među drugim narodima, vidim svega nekoliko velikih pisaca! Vrlo je malo velikih pisaca bilo gdje.
Jesen 1968.
Prevela: Senka Marić
