S osamnaestog na devetnaesti
U prizemlju preko noći
mravi su prestali biti djeca
a da ne osjete
postali su magneti
za koks za kožu za kaučuk
za koznašto zakurac
za doručak smo pojeli svađu
za večeru hodnik
ili obrnuto
ili sebe
ili obrnuto
ne znam
nismo znali gdje smo se sakrili
u zagrljaje imaginarnih prijatelja
ili u zbjegove stvarnih sebe
ili obrnuto
ne znam
uvijek je mirisalo na svježi kruh, sprej i pastele
spavali smo u rupama čija je praznina bolje grijala
od sendviča deka i voštanog flanela
umjesto bahovom ninananom
uspavljivali smo se istim džemperima
uvjereni da su neprijateljstvo i mržnja
ono tamo
da otamo dolaze
da su tamo oduvijek
da će proći
da će radio prestat puštat
te jedno te isto te jedno te isto
da će se repata morska bića
vratit udisanju vode
na dan kad su novine postale starine
toliko smo zaboravili na pse i mačke
da su se oni počeli brinuti o nama
na dan kad su slike postale izlike
u podzemlju preko kruga
promijenili smo druga
promijenili smo druge
do temelja
promijenili smo sve
osim nas
TaMaslačak
Pušeš u mrak da ga makneš
da vidiš nebo
i ništa više.
Tvoj korak je sjećanje na mene
da vidiš život
i ništa više.
Imamo samo jedan Mjesec
da kažeš zvijezda
i ništa više.
Zapisujem sve u knjigu nevinih mudrosti
jer imamo samo sad, draga
imamo samo sad
i to smo sad samo sad
imali
i nikad više.
Malo će se srce okupati
dok ga ne pokupi val
dok se ne imenuje morskost
kao oblast pješčanih muffina
kao vrijeme zračnih pruga
kao mzija i amnezija
kao
kad sam tri dana nosio iste čarape
i sijedio zbunjen, plijen, zapušteno
mirisan.
Pušeš u mrak da ga makneš
da vidiš zemlju
i spriječiš
fragmentiranje kvantnog usmjeravanja
u Kurošio
i Ojašio
Upali svjetlo tata
ne vidim bez očiju
Što sve stane u snijeg
Jednom su mi rekli da ratovi
dolaze i kopne u razmacima umornih snjegova
dolaze peludno i ljudi polude
i bude tako
život način smrti
smrt način života
ali toga se ne dosmrtiš kad treba preduhitriti bol
nego u potiskivanju svitanja starosti
naoružan mačem od ekspandiranog pijeska
i nekim zdravim navikama na kojima piše bio
Inuiti imaju –njime okruženi – bar pedeset riječi za snijeg
qanuk
nutaryuk
qetrar
pukak
itakodalje
Idioti imaju – njime okuženi – bar pedeset riječi za rat
domovinski
nametnuti
agresorski
oslobodilački
itakodalje
kad nije rat onda je međuetnički
sukob
nikako da ga nazovu
po tome što je za nas bio:
– smaknuće
– izuzeće
i što je za njih bio:
– nadahnuće
– poduzeće
i što je za sve Ljude bio:
greška
Što bi tek bilo da smo pogriješili sa snijegom?
Sigurno bi u njemu pronašli bar pedeset točnosti
kao Inuiti
evo
rat je kao gotov
mir je kao potok
mi smo kao par
mi smo kao dobar par
Rekli bi oni koji ne pišu, a sude:
ovo nije pjesma
i ne mora biti
neka bude ništa
ništa ne boli
ništa ne traje
ništa ne znači
Rekli bi oni meni:
čitanje je pisanje iznova
pa neka se iznova zapiše:
„Zauzmi ili budi oduzet
Zauzmi ili budi izuzet.“
Ja za promjenu ne bih bio Izuzet nego Inuit
ili netko drugi bez prošlosti
volio bih da ne pišem o snijegu
već da ga diram
volio bih da ne pišem o ratu
već da ga mirim
eto
volio bih pisati o podmornicama i narančama
volio bih putovat u stapanja rijeka
volio bih potoku reći da se ne boji
i da ne govori: nema me
volio bih da je sve manje heroja – a sve više pčela
i sve sve sve sve
volio bih da je ništa sve
volio bih da pjesma gromade smanji, a zrna uveća;
volio bih te suočeno pitati: „Putuješ?“
i da se negdje u tebi izgubim ili smirim
„Svečane bele košulje
zovu me sad u proslave…“ (cit.)