OSLOBAĐANJE U OPASNOST NEKADA JE NASIGURNIJE
ja te neću pustiti, samo se opusti, nježno, nećeš osjetiti,
to je ples, zrak je natopljen mirisom lavande,
vrtimo se po golom parketu, svi mogu da nas vide,
a niko nas ne gleda.
Odvezimo se prije kiše, potpuno te shvatam,
i tvoje suze i tvoj užasni strah.
AKO MI NE DAŠ VODU
Noćas sam bila daleko, ispala sam iz kruga,
predala sam mač za zrnce mora i suludog sna,
ne znam gdje je ključ razbijenog kaveza.
U međuvremenu sam obnevidjela,
ako mi ne daš vodu, nahrani me tišinama,
možda ne baš noćas,
jer sam ispreplela prste iza leđa,
a tebi sam stavila mašnu oko zglobova
BOL
Mnogo je toga smrvljenog u neizgovorenom što
ti ne moraš da znaš.
Pragovi boli, onaj koji tjera da zarivaš nokte u dlanove,
da grizeš krvave usne,
da pritišćeš sebi lobanju kao da ćeš je smrskati
mekoćom prstiju.
Prag boli kad ti plač presječe nečija riječ sa ljudskim
naznakama ljubavi ili samo nehajan
dodir pomoći, u prolazu.
Postoji bol koji ježi kožu, od kojeg krv biva hladna,
kao kiša, disanje kraće od zamaha leptirovih krila,
kosti gnjecave, misli iščezle do razbacanih slova u umu.
Mnogo toga ti ne moraš da znaš.
Snažnija od eksplozije je pojedena riječ,
odrešitije od knjige je pocijepano pismo,
hrapaviji od nebrušenog drveta dodir neljubavi,
bolniji od bola je nebol
koji samo sam sebi možeš zadati.