Iako nije vidio tko je to rekao, Krava se naljutio i strijeljao jedno vrijeme kratkovidim očima oko sebe. Bio je pijan, tako da tu više nije bilo toliko važno što je rečeno, već tko je što rekao i čija će na kraju biti zadnja. To drugo je u našem svijetu bilo zapravo najvažnije. Krava je sjedio sam, jer se nešto ranije porječkao s vojnicima s kojima je dotad pio. Porječkali su se oko neke gluposti koja nije imala nikakve veze s nama, oko transfera nekog stranog nogometaša o kojemu su novine pisale tih dana, a kojemu Krava ni ime nije znao pravilno izgovoriti. A prije toga, opet, zakačio se s nama. Ne sjećam se više zbog čega, tako da sam siguran da se radilo o nekoj gluposti koja nije vrijedna pamćenja.
Kod nas se obično problemi stvore praktički iz ničega. Slično se dogodilo i taj put. Oduvijek je bilo tako, neke stvari nikad se neće promijeniti. Krava je znao samo to da je ta “opaska” bila njemu namijenjena, kao i to da je došla s dijela šanka gdje smo stajali ja, Munja i Đole. Sva trojica smo bili pijani i u uniformama. Ja sam imao na glavi svoju bijelu šapku na kojoj je umjesto zvijezde stajalo ušato “U”, koju sam najčešće nosio kad dobro popijem.
Rat je još trajao, iako je bilo jasno da se bliži kraju. Ta izvjesnost nas je na neki način i plašila, bez obzira što nismo pretjerano razmišljali o tome. Najgore je prošlo, sada nismo više ratovali u svom gradu, tu je vladao mir, već smo odlazili autobusima na ratište pedesetak kilometara dalje, prema Srbima. Dan-dva ranije vratili smo se iz Šipova, sa smjene, i cijelo to vrijeme bjesomučno pili.
Netko je, Munja ili Đole, dobacio Kravi kako “nema svoje ja”. Raspravljali smo prije toga o Mravu koji je nekoliko dana ranije uzeo od Krave na kredit kilogram “trave”, prodao je, a sada je u susjednom kafiću cijeli dan pio i častio sve redom. Krava, zapravo, “nije imao svoje ja”, jer nije otišao do Mrava, po svoje pare, i usput ga pretukao ili mu propucao nogu.
“Ko vas jebe!” rekao je Krava. “Boli vas kurac za mojom travom!”
“Lik pije Jack Daniels”, rekao sam, misleći na Mrava.
“Boli te kurac!” rekao je Krava.
“Samo kažem”, rekao sam. “Druga je stvar da pije pivu ili konjak.”
“Kakve to ima veze!?”
“Time pokazuje da te ne poštuje.”
“Sereš! Ko grlica sereš! Znam ja šta bi ti tio, da ja odem po svoju lovu pa da vas cilu večer častim. Malo morgen!”
“Ne radi se o tome. Vidiš li ti ove boce?” rekao sam i pokazao na brojne boce koje su stajale po šanku. “Da nama nešto fali?”
“O čemu se, onda, radi?”
“Mrav je cili rat drko kurac u logistici, dok smo mi ćulili po rovovima. A sad te jebe u zdrav mozak. O tome se radi.”
“Šta tebe boli kurac za tim!?”
“Ništa. Samo kažem. Da nemaš svoje ja. I da se nemaš pravo ljutit kad ti to neko otvoreno kaže.”
“A ti imaš svoje ja!?”
“Imam. Da je uzeo travu od mene, sad bi se nacrto tu i izbrojo mi moju lovu. Do zadnje marke.”
“Ti, znači, imaš svoje ja, a ja nemam?”
“Nemaš. To se vidi iz aviona. Znaš li ti pošto je boca Jack Danielsa?”
“Ne znam, niti me zanima.”
“Nisi ti prvi kojeg je Mrav zajebo”, rekao je Đole. “Zato se nemaš pravo ljutit. Uvik je bilo ovaca.”
Nasmijali smo se. Kravu je to posebno razbjesnilo.
“To je moja stvar!” rekao je.
Potom je podigao bocu naspram svjetla, da vidi koliko mu je piva preostalo, primaknuo je usnama i popio ostatak piva iz nje. Zatim je ustao i izišao iz kafića. Napravio je nekoliko nesigurnih koraka niz ulicu, pa zastao, a onda se vratio u kafić.
“Sad ćete vidit ko nema svoje ja!” rekao je s vrata i udaljio se.
Vratio se desetak minuta kasnije noseći u ruci motornu pilu. Mi smo u međuvremenu zaboravili na njega, a kad se pojavio pred nama s motorkom u rukama, mislili smo kako se šali: bez obzira što je bio pijan, ovo je ipak bilo malo previše.
“Je li to ona motorka iz Šipova?” upitao je Munja.
Svi smo znali priču o toj motorci. Munja je bio s Kravom kad je ovaj u nekoj napuštenoj srpskoj kući pronašao motornu pilu. Radilo se o gotovo novoj Stihlovoj motorci. Ugledali su je gotovo istovremeno, ali je Krava bio brži i ugrabio je prije njega.
“Sad ćete vidit ko nema svoje ja”, rekao je Krava.
Upalio je motorku, a zatim je podigao mač u visinu prsa i dodao gas, pa s motorkom ispred sebe krenuo prema nama. Zamahnuo je motorkom prema meni, jer sam mu bio najbliže, no ja sam se na vrijeme izmaknuo i mač Kravine motorke pao je po metalnoj oblozi šanka pri čemu je lanac pukao, odvojio se od mača i pogodio police s pićem. Munja se prvi snašao, dohvatio je najbližu pivsku bocu i udario njome Kravu u glavu. Krava je pao, a zatim smo ga sva trojica nastavili udarati nogama. Nismo gledali kamo udaramo, bez obzira što je Krava godinu-dvije ranije bio teško ranjen u glavu. Još uvijek na jednom dijelu glave, na tjemenu, nije imao kose, na mjestu gdje su mu doktori izrezali komadić lubanje.
“Dosta je, ubit ćete ga!” rekao je netko i mi smo prestali.
Konobar je potom pozvao hitnu. Došli su nakon par minuta. Dvojica bolničara pokupili su beživotno Kravino tijelo s poda i odnijeli ga.
Ipak, Krava je bio dobro. Već sljedeći dan sjedio je u kafiću i pio pivo na slamku. Lice mu je bilo izobličeno, a usne rasječene i natekle. Iako je bilo rano, Krava je bio poprilično popio. Zaplitao je jezikom i šuškao zbog natečenih usana.
“Šta ima?” upitao sam ga, kad sam to jutro ušetao u kafić i ugledao Kravu kako mirno pije, kao da se ništa nije dogodilo.
“Di si, Maršale!?” rekao je. “Mema mišta”, promumljao je potom, pa prešao vršcima prstiju preko lica, od čela pa naniže, kao da pokazuje otekline po njemu.
Zatim je izvukao iz džepa svežanj novčanica i pokazao mi ga.
“Ovo mi je Mrav jutroš donio. A prodo šam i motorku. Šaš popit?”
Pogledao sam s čuđenjem u njega, iako me, nakon svega, malo toga moglo iznenaditi. Pogotovo od likova poput Krave. Stajao sam tu, zbunjen, i razmišljao o svemu, o tome u što smo se u međuvremenu pretvorili, gdje su se izgubile sve one granice oko kojih smo cijeli život tapkali, ne pomišljajući niti jednog trenutka da ih pređemo… I o nekim drugim, sličnim stvarima. Pa sam onda razmišljao o Kravi. Sjedio je tu poput kakvog cara, poput izranjavanog i svrgnutog kralja svemira, a koji je usprkos tome bio spreman velikodušno oprostiti nanesenu mu nepravdu. Ako razumijete što hoću reći?