muzika vida
sjajni dragulji žive planete
muziče svjetlosni efekti.
ptice muzike
na mozak slete
i čitav duh u svjetlu trepti.
poptičen je jutarnji pločnik
cvrkut u svakom novom oku.
neki svevisoki moćnik
trpi jastreba o boku.
prate me stravične ptice harpije
mogu iskljuvat sve ove oči
te ptice što lete s ove hartije
u drugu, mističnu bjelinu.
kada je moćnik još visočiji
a očaj sljepački sve jači
i sve gušći lepeti krila.
prostrano sagorijevanje
u vode u oazi
ulaze sjene rijeka
u maštalačkoj aziji
širi se jeka vjetra.
iza i prije mene
umorna pusta ravnica.
osjećam srušeno vrijeme
i razvaline lica.
i onda pun tišine
bježim od sebe u dim.
a kad oganj umre
od pepela poludim.
bitka
tu ne puši se hašiš
krv se puši
i kad si drugi
kad se mača mašiš
a kad u rami drame
bez glave gledamo sablju
gdje nam se penje
na rame
naše umorne oči
ruše se na po čina
korake izuvamo
idemo na počinak.
poema o prostoru s naricanjem
o žalosno je gledat
lice bez oka i čela
o žalosno je gledat
prostor posut
iberskim rukama
i prostor posut
rukama cinquecenta
žalosno je gledat
i pogled traži predah
jer je krezub
dok ljudeskare zdravim zubima melju
zemlju i okolni sitniš
iz preljuba planeta
o žalosno je gledat
prostor posut fotonskim kvadratima
sa porodicom drukera
o žalosno je gledat
taj zaglavljeni trag
u gatrama
i krvi robijaša
etrurskim pismom srca
posut ovaj prostor
žalosno je gledat
dok huji obli nemušti jezik
ko razbacani šljunak
preko okamenjenih
staleža
o žalosno je gledat
prostor što je preosto
krha se hijerarhija
ruši se stoti vrt na kat
o žalosno je gledat
pijesak samo pijesak
o jao si ga nama
s ovim tlom
tamo se jošte gradi put
o žalosno je gledat put
put kojega sputa
mongolski konj
i vodi na uzdi na sjever
horse of mongol
znakovi rata
Luda krv
znalački oštri ordenje
u zimskoj Finskoj
fijuk vjetra
sve do Afrike
sve do Kefrenskog
vječitog štaba
baština pokretljivih selica
iscizelira prepis
finskih jezera
u sjenci
binarnih dina
na grudima guja
na jaguaru rudimenta
na kragujskome perju
čiste visine
na drskoj atrakciji teksta
borealni konj
kad klonu moje misli o konju
na nebosklonu kad se javi
taj konj u propnju
kada tonu
njegovi potezi
u širno polje, u pijesak
kad mi griva lebdi
u izmaglici mora
što se brušano pjeni
kao češka čaša
na tvrdu hrastovu stolu
i kad ga jaši knez
i kad ga jaši biskup
kad ga jaši rudar
i kad ga jaši wagner
to je njegov norvegijski nerv
njegov tirkizni mač
i taj pješčani negev
i ta pusta madžarska
bez jahača
kolika gizda u konju
kad se propne i stane
i ostane u bijeloj boji
bijeli konj
ja plešem, ja tešem…
ja plešem, ja tešem
ja sam ozbiljno upro
veslam i veslam
po prorokovu brdu
gori razum
gori Maslinska gora
gori rog
sa guturalnim slovima
grob se zgrbio
u njemu je tupo u tom svijetu
on se nažuljao
teško je nositi
takvo nebo
odluči se već jednom
kupi bogove za nebo
i sjećanja trpaj
u korpu za maske
a kada tamo
pronađeš svoje lice
daj mu šamar
da šuti
Iz zbirki: Diktator 1969. i Anarhokor 1977.
Priredio: Ivica Prtenjača
