U KUPATILU
Budim se na suncu,
mamurna. Živci
neskriveno titraju
i cvile, skidaj odjeću:
Košulju, hlače, cipele.
Moraš živjeti s katastrofama
tijela. Gledaj, blijedožuta
ruža u oktobru. Tijelo kao
polazna tačka, tijelo kao
posljednja stanica. Trule jabuke
na travnjaku, u svim pjesmama
koje čitaš: Travnjaci
s trulim jabukama. Sapun
na grudima podsjeća
na spermu. Drveću nedostaje mokra
trava, tvojoj vlažnoj
koži nedostaju ruke. Ruža
već providna
poput slike. Ogledalo
prekriveno rosom. Neko
je odškrinuo najviši
prozor. Danas
je moguća polazna tačka.
Želja da se još jednom
iskorači, transparentno
na blijedom oktobarskom suncu. I pusti sve
kako tijelo pušta
slinu i urin, suze i
izmet. Čežnja
je prava riječ
danas. Želja da se
stigne na odredište, ugleda katastrofu
kako se otvara poput ruže, zalazi
pod kožu, zaglavljuje
negdje. Na pravome mjestu
u pravo vrijeme, danas
se može dogoditi sve, ili ništa.
Vađenje krvi je ostavilo veliku
modricu usred ruke. Ne
zamjeri nikome što ne
razumije tvoje snove, oni
su najinteresantniji
tebi. A njeno
upadljivo lice
te progoni. Slatkasti miris
truloga lišća u zraku.
Tirkizna mrlja paste za zube
na umivaoniku. Usta,
pluća, srce, želudac,
mokračni mjehur, crijeva. Krv šiba dalje.
Tijelo ne misli
na tebe, možda si
zauzeta. Da li je važno
imati čiste grudi? Tvoja maternica
er moguća polazna tačka. Misliš
o tome da li te neko
sada gleda, golu.
LIK KOJI SE SMRZAVA
Ljubičasti dim raste
iz dimnjaka kod luke. Dim
zastaje na svijetložutom
nebu. Biciklistička staza
se povija kroz neznanu
zemlju. Nisam te ostavila
zato što te nisam voljela
i ne volim te
manje sad već
te volim manje
nemoćno. Ostavila sam te
jer mi je to bilo potrebno
da preživim
kao nešto drugo
no sjenka
onog ja koje sam postala
kako ne bih zasjenčila
tebe. Jer ja
moram stanovati u svom tijelu
sve dok mi kosa raste,
grudi postaju teže, koža
blijeđa, sve dok mogu
namirisati spaljeni
asfalt, zastati
tamo gdje žeravice plešu
pred putarom dok kočnice
taksija cvile iza
mojih leđa, sve dok mogu
okusiti kiselkasti sloj
na jeziku i dok me boli
zub koji želi van
kroz meso, sve dok
je meso mekano i crveno i
dok se boji udariti o
nešto tvrdo. Metal.
Asfalt. Zrak je bistar i hladan.
Kasno ove godine, kasno
danas. Najgore zimi
je što ne možeš vidjeti
okolinu, uskoro
će dim, dimnjak i
stazu kojom vozim bicikl progutati
mrak. Potom neću moći razaznati
put od kuće od puta
kući. Zastajem
pod jednom banderom i buljim
gore u bijelu
svjetlost.
KRAJOLIK, KASNIJE
Pokušavao si me ubijediti
da ima mnogo ulaza u
krajolik ali ja
moram birati riječ po riječ
dok se oblaci
kreću, pogled
mijenja. Misliš li
da se mogu nasloniti na tvoje platno
kao na zemljopisnu kartu i odgovara li
ta karta u tom slučaju svijetu
onakvom kakvog poznajem
ili su to skice nekog
sasvim stranog mjesta koje si
posjetio spavajući u svojoj
mreži za spavanje jednog dana kad si
želio biti sam
jer sam te ometala
kao što magnet ometa
iglu kompasa, jednog dana kad si
bio sam sa svojim snom
o ispruženom ležanju na pokrivaču
na obali svjetlucave rijeke.
Ja lutam duž beskrajnih
polja odvojenih živom
ogradom, prolazim pored napuštenih
paganskih hramova, gubim se
u zadimljenim ruinama opljačkanog
muzeja, nagorjele grede bacaju
crne sjene po stazi, poderana jedra
se uzdižu prema
tamno crvenom nebu. Ovo je
neobičan brod. Obrnuti neonski natpisi
prate me do zabranjenog
grada gdje su ulice krivudave
poput mačke što povija kičmu. Na širokim
labuđim krilima lebdim nijemo
kroz crnu kapiju, u mraku
nalazim stepenice što vode
gore do terase usred bašte
gdje sam se spotakla o pločice
bazena u bijegu od tebe. Strano tijelo
u crnoj vodi: četiri godine stara
u skafanderu, vrišteći,
koprcajući se, prekrivena hranom za patke.
Izvukao si me i sa svojim
mokrim zavežljajom u naručju odletio
uskim stazama bašte
pod tmurnim krošnjama
magnolije. Praćen njihovim svijetlim,
mirno treptećim, zurećim
cvjetnim očima odnio si me
doma a dom
je bio pravac.
JEZIK
Postavljam
pravila za kišu. Na kiši
grm ruže. Cvijetovi plešu
crveni i bijeli na vjetru,
zarobljeni iz stabljika
i lišća. Smješteni izvan
vremena dok vrijeme
prolazi. Masovna silovanja.
Postavljam detaljnija pravila za
sekunde. Prisilni brakovi.
Postavljam detaljnija pravila za
ljubav. Grubo nasilje.
Postavljam detaljnija pravila za
košmare. Nesigurnost.
Postavljam detaljnija pravila za
tamocrvene ruže. Represija nad ženama.
Ruža je lijepa poput
dozvole boravka. Monopol
nasilja.
Priredio i s danskog preveo: Alen Mešković