VJETAR
razvišila sam se
unekoličila
pa lelujam
kao zmajica na žici
šarenu mi misao
vjetar zapetljao
neka pljune moje praporce
onaj koji ih je progutao
prije mraka
svakako
u sebe da se vratim
SUNCE NA ŠALTERU
na šalteru banke
Sunce je zasjelo
kao iscjelitelj na kanceru.
uglavnom prva smjena, s malo pauze
i redovita plaća,
jer i Sunce ima rate kredita
za krov pod nebeskim krovom
i cipele što se pred jutro smanjuju.
na šalteru banke Sunce stisne želudac
i broji ljudima ono što nemaju.
daje im da im se poslije uzme više od toga.
prsti Suncu trnu.
dobar dan, izvolite, kako vam mogu pomoći?
otkrije usput modre oblačke ispod sunčanih vjeđa,
otkrije osmijeh star 4000 godina,
otkrije tajnu mapu facijalnih mišića
koja nema veze s uputama lihvara.
pardon!
poslodavca.
Sunce se smiješi i miluje
jer je to u njegovoj prirodi,
jer je to ono čime pobjeđuje leukemiju,
način na koji se udomljuju bezdoma djeca,
način na koji se grle zaduženi očevi,
na koji se tješe rastrošne kćeri,
ne osuđuju muževi na burzi rada
i oni u čijem je probušenom džepu
paket dionica obližnjeg ugostiteljskog objekta.
budite spremni!
moguće da vas kod nekog naloga za novčanu isplatu
Sunce sa šaltera iznenadi,
da vam obznani glazbu
neobičnu,
kantautorsku,
da vas napoji na izvoru rijeke Jadro,
upozna s Bogom u cipelicama,
učini da plivate s pastrvama.
moguće da vas nauči kako se hrabro nositi s pobjedama,
reći: Hvala! Oprosti! Hvala!
kako se sastaviti,
uroniti u sebe
moguće da vas kod neke od isplata s vašeg ranjenog računa
ovo Sunce zagnjuri u ruke moćnog Praoceana,
zaplete u njegove prosjede morske trave,
utopi u milijun neuronskih koralja.
da vas nauči disati,
udahnuti izdahe i izdahnuti udahe,
istopiti se i nestati.
i na koncu sebe nastati novim,
božanskim i stvarnim
s nogama duljim pet centimetra
i bez kurjeg oka.
i da vas na kraju tog puta bez povratka
ovo Sunce za kraljevsku trpezu posjedne
da ispijete vino iz svemirskog broda
u čast rođenja sestre
koju nikada niste upoznali.
u čast Mjeseca na klupici Svemira.
BIRDS FLYING HIGH*
uvijek prespavam trenutak
kad se mimoiđemo
ili nešto prespava mene
navečer meka postelja
na ormariću krema za pete
nevenom diše noć
negdje daleko pas veselo laje
sutra je opet tvoj dan
jutrom s lica voda odnese
koješta
mirise i snove
niz slivnik skliznem prpošna
ostane samo teška ruka
i bolno bedro
sve je zamorno
You know what I mean
sjećanje na veselog zmaja
s kojim neću letjeti
peta koju ću pustiti
nemam snage misliti na to
ne barem danas
ne barem vječnost
koliko znam
sve dok opet ne zaspem tupo
toliko da se zaobiđem
zateknem se jutrom u bojama
Butterflies all havin’ fun
svaka boba grožđa u zdjeli voća
vrijedna je divljenja
na stopalu i u zraku
nevenova mast
Birds flying high
letim i ja
(za N. Simone)
LJUBILI SMO SE DVOJEZIČNO
ljubili smo se двојезично
ispod ploče
sunovrat na prozoru
zavoda za zapošljavanje
na uvenulom listu
žig mjeseca oktobra
љубили smo se tako dvojezično
da su nam se smijali
lijepi бели anđeli
jezušeki i аждахе žute
na zgradi
gdje ulaze djeca
a izlaze starci
postidjelo se sunce
ljubakali smo se dvopismeno
u plićaku
ispred zavoda река
rijekom речи ječe
od papira
хартије
brodovi poslijeratni
države oplovili
granice od nepca
i šarene krilate ploče
да opet letimo
u dva paralelna svemira
PJESMA O ZUBIMA
6000 mrkih sunaca u mene pilji
u oči mi se zagledalo
ako padnu s neba
smijat ću se bijelo
ako ostanemo tako
udalečeni
onda ništa
ruka preko usta
biseri se kotrljaju
šuškaju
ljepota nije samo precijenjena
već je i skupa
6000 puta
SVE ZABLUDE KASNE VOŽNJE
žene u četrdesetim
ne bi trebale polagati vozački.
moglo bi im se dogoditi da polože
iz prve ili druge.
moglo bi im se dogoditi
da učitelj bude mlad
i zgodan.
pa još: pažljiv.
i točan.
i, sve gore i gore.
da im spusti ruku na njihovu,
dok ova, izdajnica,
zapinje na mjenjaču.
u zlom nizu,
da ne sluti što je, brižan, napravio.
žena u tim godinama
mogla bi pobrkati lončiće
misleći da voli,
a ne da se sjeća.
mogla bi zaustaviti auto
i štošta reći.
za žene u četrdesetim,
a bez vozačkog ispita,
bolje je da hodaju,
što više.
ili se voze tramvajem,
kad pada kiša.
