JEROMONASI
Vijore se jeromonasi na ulici u ono doba kad nebo nad gradom fantastično plamti i kad pale se prve žarulje tek otključanih domova; njihove reverende mirišu na tamjan i knjige i čitava Preradovićeva pod njima je; vijore se jeromonasi na vjetru ko zastave samozatajne vojske a oči prolaznika u njima bude gordost
BILA JE ZIMA
Ušli smo na predstavu
Tek tako, da prevarimo studen
Igrala je Strindbergova Gospođica Julija
Ali na turskom
Nismo znali
Uostalom nije nam niti bilo važno
U gledalištu pet studentica turkologije
Dvije starije gospođe sa šeširima
I ti i ja
Pitala si me
Želim li negdje drugdje
Šutio sam
Gospođica Julija na turskom
bilo je najsigurnije mjesto
u ovom beskonačnom kozmosu
na koje sam te mogao sakriti
REKLA SI
Jednom kad odem
nećeš me više naći
Možda
Govorim sebi
Onda se pretvorim u pseto
Barem se dvaput nedeljno
Kvalitetno opijem
Opsujem
Pljujem na vjetar
Kišu pobijedim nepriznavanjem kišobrana
Vlasti neplaćanjem poreza
Sebe pjesmom
I opet
Svaki dan te barem jednom nađem
Iako si rekla
Jednom kad odem
nećeš me više naći
DOĆI ĆU
Jednoga dana doći ću pred tvoja vrata
mokar, bradat i izubijan
Toplim rukama kvasit ćeš
moja ramena i otpuhivati u moj vrat
Doći ću i ti ćeš
otkazati sve svoje obaveze,
Svezat ćeš kosu navisoko,
obući svoj bijeli pulover
Reći mi da sam djetinjast
Da me mrziš
Da me trebaš
Jednoga dana doći ću i
ti ćeš biti već stara i nervozna
a ja, bludnik
biću vječno
mlad