NEGDJE U SVIJETU 1
Negdje u svijetu ima jedan grad
i u gradu jedno dijete koje spava.
Negdje u snu sam te srela
i negdje u snu san
nije samo san, već visoka, lijepa rečenica
sa dlakama pod pazuhom
i karakterom.
Negdje u svijetu ima jedan grad
i u tom gradu jedna kuća
koja nije san.
Negdje u svijetu ima jedna kuća
u koju sam došla da je nastanim.
Negdje u svijetu sam rođena
i negdje u svijetu gori
moj rodni dom.
Ima jedna kuća
koja nije priča.
Ima jedna kuća
koja nije lik
i u njoj
u njoj sam rođena.
***
A tamo na kraju onog puta
(koji prevarom ne vodi ka moru)
tamo je ljutnja silovita, pucketajuća
kakva je cijelo vrijeme i bila.
Rub tuge u oku neba.
Crni dim.
Treba malo vremena.
Treba malo hrabrosti.
Za nikad ne ići na kompromis.
***
I eto ipak bi nečeg mračnog u onom podrumu
kojeg nismo mogli osvijetliti.
Mrtvi vodozemci
što su smrdjeli.
Zatvorenih očiju sjetim se još uvijek
pogleda na Storebælt
klompi na kaldrmi.
Jedini zločin je bio možda taj
što je sve bilo po mome.
***
Uzbudljivo je pisati pjesme
jer nikad ne znaš gdje će prestati.
Da li ćeš se probuditi u stranome gradu
sa užarenom cigaretom na uglu usana
da li ćeš još jednom izgubiti sve one
koje si već jednom
izgubio:
Da li će pjesma to zahtijevati.
Ili samo ispljunuti tvoje kosti na golo tlo
u Koldingu.
***
Nisam ja ostarila.
Već me moji demoni
više ne mogu pratiti.
Neki kašlju na napuštenoj stanici.
Neki stižu obučeni u krzno nagriženo moljcima.
Neki stavljaju slatke riječi u kafu
i govore o mojoj taštini.
A ja ipak ležim sama u mraku
dok čimpanze tresu i grebu svoje kaveze.
Jedan komarac zuji u mraku i ubada se
na moju pomućenu sliku sebe:
Moju neprolaznu sposobnost da se probudim
na najčudnijim mjestima, iznenadnu potrebu
da čujem tvoj glas.
Priredio i s danskog preveo: Alen Mešković
Fotografija: Les Kaner
