SENKA MARIĆ
Tvoj posljednji roman Grad duhova postao je bestseller. Ali, prvo bih željela da malo pričamo o tvojim prethodnim knjigama. Bilo ih je osam, što je impresivna bibliografija. Kako se sada osjećaš u vezi tih ranijih knjiga, šta su sličnosti i razlike među njima? Kako gledaš na svoj spisateljski put?
KEVIN CHEN
Kada sam imao dvadest i šest godina, objavio sam prvu knjigu, zbirku kratkih priča. Zauvijek ću pamtiti koliko sam bio uzbuđen kad sam je pronašao u knjižari. Mislio sam da sam napokon postao pisac i da će to biti moja sretna sudbina. Međutim, stvarnost je često okrutna. Knjiga nije dobila nikakve recenzije, niti se pričalo o njoj. I nije se ni prodavala. Sjećam se frustracije. Ali odustajanje nije bilo opcija. Učestvovao sam u mnogim književnim takmičenjima. Slao priče i rukopise časopisima i novinama. Nastavio sam pisati. Iako nisam mogao uspostaviti sebe kao “uspješnog” pisca, ono što radim činilo me je sretnim. S vremenom osvojio sam nekoliko književnih nagrada i knjige su se pomalo i prodavale.
Bio sam skoro spreman prihvatiti svoju sudbinu prosječnog pisca. U redu je, što da ne, i dalje radim ono što volim. Prosjek, ali sretan. A onda se dogodio Grad duhova.
Grad duhova je moja osma knjiga u Tajvanu. Donio mi je nekoliko prestižnih književnih nagrada i postao bestseller. Bit će preveden na barem dvanaest jezika. U trenutku kada sam završio taj rukopis, znao sam da će ovaj roman biti knjiga koji će obilježiti moju karijeru. Ne mogu sasvim objasniti, jednostavno sam osjećao da nešto divno trebalo da se dogodi.
SENKA MARIĆ
Pišeš i kratke priče i romane? Preferiraš li jednu od te dvije forme?
KEVIN CHEN
Uživam ploviti vodama kratkih priča kao i romana. Obožavam Alice Munro zbog njenih svježih i zagonetnih kratkih priča. Istovremeno volim složene narative Jonathana Franzena. Kada imam sreće da igram ulogu pripovjedača, želim biti kratak, ali isto tako imam nezasitnu potrebu biti dugačak.
SENKA MARIĆ
JesI li ikada pisao poeziju?
KEVIN CHEN
Oh, da, jako puno poezije. Bio sam član kluba slam poezije kad sam bio mlad. Napisao sam mnogo ljubavnih pjesama, većina njih bila je o patnji gej dječaka. Nisam bio sretan zbog svoje seksualnosti, pa sam svoje nesigurnosti ulio u poeziju u sprezi homofobnog okruženja. Napisao sam mnoge pjesme na stranicama matematičkih udžbenika, što nije usrećilo moje nastavnike u srednjoj školi. Objavljivao sam ih u školskim časopisima, a kasnije i u sveučilišnim novinama.
To su bila izdanja koja bih najradije izbrisao. Grozno!
Imao sam Frankenstein momenat prošle godine. Na potpisivanju knjiga, čitateljka mi je pokazala jezivu zbirku svega što sam napisao, uključujući te neugodne pjesme. Napravila je valjda ekspediciju u školske knjižnice i iskopala poeziju-čudovište koje sam napisao. To je bilo kao horor film. I jasna potvrda da sa donio dobru odluku odrekavši se poezije. Ta odluka je učinila svijet boljim mjestom.
SENKA MARIĆ
Grad duhova se prevodi trenutno na jedanaest jezika i općenito privlači veliku pažnju. U engleskom prijevodu Darryla Sterka, roman je uvršten među najbolje knjige svjetske književnosti 2022. godine prema Library Journalu i ušao je na širu listu US PEN-ovve nagrade za prijevod 2023. Jesi li iznenađen uspjehom, nagradama i sjajnim recenzijama?
KEVIN CHEN
Vrlo iznenađen. Impostorski sindrom me preplavio dok sam čitao recenzije ovog romana. Pitao sa se zašto. Zašto bi itko odvojio vrijeme da pročita moj roman i kaže nešto lijepo o njemu? Zašto bi se našao na bilo kojem popisu za čitanje? Zašto bih bio pozvan na književne festivale zbog ovog komada čega god? Zašto bi se preveo na toliko jezika? Zašto je postao bestseler u Vijetnamu? Čekajte, što? New York Times? Le Monde?
Jedan mladić iz Vijetnama ublažio mi je tjeskobu.
Hanoi. Užarena srpanjska vrućina. Potpisivao sam stotine primjeraka vijetnamskog prijevoda Grada duhova nakon panela. Jedan mladić mi je prišao u suzama, držeći moj roman u rukama. Nakon što sam potpisao, šapnuo mi je na engleskom: “Hvala vam, gospodine Chen. Vaša knjiga me spasila. Zato sam još uvijek živ.”
Morao sam zadržati svoje suze sve do povratka u hotelsku sobu. Plakao sam. Olakšan. U redu. Večeras nema pitanja. Moj roman spasio je jednu osobu. Sve je u redu.
SENKA MARIĆ
Što po tebi čini književnost dobrim? Misliš li da postoji važna razlika između tvojih prethodnih knjiga i najnovije? Je li Grad duhova samo sretna knjiga ili misliš da ima nešto više u tome? Znam da ovo vjerojatno zvuči kao koje od svoje djece voliš najviše, ali zanima me odgovor jer želim znati kako razmišljaš o svojim knjigama u odnosu na vrijeme koje prolazi.
KEVIN CHEN
Književnost je dobra zbog svojih dragocjenih kvaliteta pripovijedanja priča. Književnost bilježi i čuva prošlost. Uvijek ću citirati Williama Faulknera u vezi s tim: “Prošlost nikada nije mrtva. Nije čak ni prošla.”
Sve moje knjige su moji osobni dragulji, koji čuvaju dijelove mog života. Kao što sam već rekao, to mogu biti i užasna čudovišta. Čudovišta ili Barbike, ja sam im dao život. Postoji zapravo neka vrsta uzajamnosti između mojih prethodnih djela i mene. Mnogo sam naučio od Kevina od prije dvadeset godina.
Grad duhova je zaista imao sreće. Mi pisci jasno znamo da svaka knjiga ima svoju sudbinu. Bez obzira koliko se trudili i koliko radili na samopromocije, većinom ne uspijeva. Ne mogu kontrolirati sreću. Samo ću uživati u njenim rijetkim trenucima.
SENKA MARIĆ
MožeŠ li mi reći nešto više o Gradu duhova, koja je premisa romana i koje teme istražuje?
KEVIN CHEN
Grad duhova je ustvari Yongjing, moj rodni grad. “Yong” znači zauvijek, a “Jing” znači mir ili tišina. Kao što ime sugerira, to je mali tihI grad za koji većina Tajvanskog stanovništva nikada nije ni čula.
Koliko god obično izgledao, svjedočio sam mnogim nevjerojatnim pričama još od djetinjstva. Jedna od najbogatijih tajvanskih obitelji potječe iz ovog grada. Postali su bogati u Kini i vratili se kako bi izgradili ogromne vile da pokažu svoje bogatstvo. Ima mnogo hramova i mnogo priča o duhovima. Ljudi se bore s siromaštvom. Gradonačelnika su poslali u zatvor zbog korupcije samo nekoliko dana nakon što je preuzeo dužnost.
Ispod tihe površine, u ovom gradu krije se mnogo apsurdnih priča.
Odrastao sam u ovom malom gradu sa sedam sestara i jednim bratom. Da bi dobili sina koji će nastaviti obiteljsku baštinu i ime, moji su roditelji pokušali sedam puta bez uspjeha. Na kraju su dobili mog brata nakon sedam neželjenih kćeri. Ja sam došao posljednji. Ali, zbog homoseksualnosti, postao sam osma neželjena kćerka.
Kao homoseksualac koji je odrastao u gušećem patrijarhalnom okruženju, odlučio sam ispričati svoju priču u obliku romana. Traume, jednom napisane i pročitane, ne mogu se ignorirati. Moj izvor inspiracije su moja vlastita iskustva i moja porodica.
SENKA MARIĆ
Možeš li mi reći malo više o konceptu duhova u Tajvanu. Postoje li sličnosti u načinu kako se duhovi tretiraju u drugim zemljama?
KEVIN CHEN
U Tajvanu imamo bogatu kulturu duhova. Sedmi mjesec lunarnog kalendara naziva se “mjesecem duhova”, gdje se otvaraju vrata pakla i duhovi zarobljeni tamo mogu izaći i lutati mjesec dana. Kako bismo se saživjeli s gladnim dušama, pripremamo gozbu i izvodimo razne obrede da ih dobro nahranimo i da ne smetaju ljudima.
Cijeli mjesec se uglavnom radi o “ne”. Ne udavati se. Ne seliti se. Ne plivati. Ne putovati. Ne letjeti. Ne ići u Iowu. (Išao sam.) Ne ovo. Ne ono.
I Vijetnam dijeli istu kulturu mjeseca duhova. Njihov mjesec duhova je još šareniji i raskošniji. Obožavam tu kulturu.
SENKA MARIĆ
Što ti je najvažnije prilikom pisanja? Šta istražuješ na ličnom nivou? Da li ti je jezik, forma, fascinantniji ili je to priča, zaplet? Kako ili šta, najjednostavnije rečeno.
KEVIN CHEN
Rekao bih da uvijek krećem s zapletom. Obožavatelj sam uzbudljivih priča. Uvijek žudim za dobrim zapletom punim preokreta, i kao čitatelj i pisac. Međutim, cijenim i kvalitetu jezika. Uvijek pokušavam prizvati poeziju u svojoj prozi. Ne ciljam zadovoljiti svakoga jednostavnim jezikom.
SENKA MARIĆ
Rođen si i odrastao u Tajvanu, a s dvadeset i osam preselio si u Berlin. S obzirom na to, imaš lično i dugogodišnje iskustvo istočnog i zapadnog pristupa životu. Kako je to utjecalo na tebe kao osobu, tvoje poglede na svijet, filozofiju?
KEVIN CHEN
Volio bih mostom povezivati konvergencije i kontraste kao pisac. Ne znam jesam li uspio, ponekad sumnjam, ali iskustva u Njemačkoj konstantno su me izazivala s novim vrijednostima i starim granicama. Težim slobodi.
Zbog toga pišem fikcije o Tajvanu i Njemačkoj. Nisam mogao pronaći bolji način za izgradnju mosta između Njemačke i Tajvana. Fikcija je jezik kojim govorim Tajvanu i Njemačkoj. Unatoč razlikama između tih dviju zemalja, vjerujem da je književnost osigurana zajednička tačka. Pripovijedanje je divan alat koji povezuje ljude različitih pozadina i kultura.
Obje zemlje morale su se transformirati iz stanja političkog terora u moderna demokratska društva. Suočavanjem s traumama iz prošlosti napokon smo mogli skupiti snagu za nastavak.
SENKA MARIĆ
Pišeš li samo na tajvanskom jeziku? I misliš li da jezik koji govorimo oblikuje naš identitet? Znam da govoriš njemački i engleski, pored svog maternjeg jezika, osjećaš li razlike u predstavljanju sebe na različitim jezicima?
KEVIN CHEN
Oh, da, drugačija sam osoba kada govorim različitim jezicima. Pusti me da ti ispričam šta mi se desilo jučer. Govorio sam njemački na telefonu, prijatelj pisac me čuo i rekao: “Kevin, bože, zvučiš seksi i muževno kad govoriš njemački!”
Ne slažem se sa seksi i muževino. Nikako! Ali potpuno sam svjestan moći jezika. Dakle, kada treniram psa, koristim isključivo njemački jezik. I vjeruj mi, to potpuno funkcionira.
Pišem i na tajvanskom i na mandarinskom jeziku.
SENKA MARIĆ
Prije nego što stI se posvetio pisanju, bio si pozorišni i filmski glumac. Možeš li mi reći nešto više o svojoj glumačkoj karijeri i kako je došlo do pisanja?
KEVIN CHEN
Uvijek sam želio postati glumac. Studirao sam dramsku umjetnost i mnogo godina radio kao teatarski glumac u Tajvanu. U Njemačkoj sam imao sreće da sam dobio neke uloge na televiziji i filmu. Zatim sam odustao. Morao sam. Predstavljanje Azijata u njemačkoj zabavnoj industriji gotovo da i ne postoji. Morao sam se prijaviti na toliko glupih azijskih uloga koje su jednostavno rezultat mašte i nesporazuma. Odustao sam.
Odlučio sam se usmjeriti na pisanje, što sam ionako oduvijek radio. To je bila najbolja odluka. Koncentrirao sam se, ne razmišljajući o tome koliko sam loš bio na audicijama i kako su redatelji za glumu prigovarali da moj naglasak nije bio dovoljno “egzotičan” ili “stran” ili “istočnjački”. Zaboravite to. Onda sam napisao Grad duhova.
SENKA MARIĆ
Godinama si radio i kao strani dopisnik iz Berlina za tajvansku televiziju. Jesi li uživao u toj karijeri? Tvoj šarm govori sam za sebe, i uvjerena sam da si bio fantastičan i u tom poslu, ali želim čuti tvoj lični dojam.
KEVIN CHEN
Volio sam raditi kao dopisnik! Imao sam novinarsku iskaznicu koja je jamčila besplatan ulaz u gotovo sve muzeje i mnoge druge pogodnosti. Imao sam priliku ući kroz sva zatvorena vrata i razgovarati s mnogim zanimljivim ljudima. Svaki zadatak bio je prosvjetljujuće iskustvo. Bio sam udaljen samo metar od Meryl Streep. I stisnuo sam ruku Dalai Lami.
SENKA MARIĆ
Šta je tvoj sljedeći projekt?
KEVIN CHEN
Upravo sam završio novi roman koji će biti objavljen u decembru. Istraživao sam intimne i čudne vibracije između žene i njenog najboljeg gej prijatelja u ovom romanu. A već sam započeo novi roman o tri sestre.