STRANE
Od kada pišete i kako ste počeli pisati?
KARAKAŠ
Najprije sam kao klinac crtao, slikao, sve to vješao na grane šljiva, to su bile i moje prve izložbe. Onda sam još u srednjoj školi počeo raditi kao karikaturist i ilustrator za tadašnje najpoznatije novine u Jugoslaviji, dobio i neke međunarodne nagrade. U to vrijeme puno sam čitao, zapravo oduvijek sam puno čitao, sve do čega sam dolazio, za razliku od nekih danas koji bi pisali, ali ništa ne bi čitali. A pisati sam počeo… uzeo sam nečiju pisaću mašinu, počeo po njoj lupati, dopalo mi se to iskrenje riječi pa sam nastavio.
STRANE
Kako izgleda vaš proces pisanja?
KARAKAŠ
Nedavno sam na nekoj književnoj tribini rekao da pišem teško kako bi se čitalo lako. Međutim, u novinama je osvanuo naslov kako pišem teško kako bi se čitalo lako i brzo. Nazvao sam novinara i rekao mu da makne taj tekst, on je rekao da može maknuti samo naslov, tako da kod njega više nema riječi brzo, ali sve su to prenijeli neki drugi portali, novine, pa je ostala ta famozna riječ brzo. A u biti mislim skroz drugačije, kako će u ovoj eri fejzbuka, ajfona, svih tih svetih knjiga današnjih dana, sve te površnosti i brzine, književnost i opstati baš zato što nije u toj brzini.
STRANE
Dajete li u vašem radu prednost formi ili sadržaju?
KARAKAŠ
Bitno je i jedno i drugo. Herta Miler je majstorica u tome.
STRANE
Da li autor bira temu ili tema autora?
KARAKAŠ
Volim kad se pišu knjige koje još nisu napisane. A ne da se umjetnim zubalima stoput prežvakavaju iste teme.
STRANE
Kako gledate na odnos proze i poezije, i da li jednu od te dvije forme smatrate zahtjevnijom?
KARAKAŠ
Kažu da su romani horizontalni, a poezija vertikalna, jer se jezik drugačije strukturira, pa tako poezija dopušta da dođemo do najudaljenijih stvari.
STRANE
Koliko je za vas generalno važna poezija i kako vidite poziciju poezije u savremenom društvu?
KARAKAŠ
Volim čitati poeziju. Također, pišem je, ali ništa od toga ne smatram vrijednim oknjigavanja. Prije desetak godina imao samo puno pjesama koje su neki htjeli objaviti, meni je bila sumnjiva i uništio sam je, danas mi je drago da sam to učinio. Ali i to je nekakav proces, pogotovo što smatram da je koš najbolji piščev prijatelj.
STRANE
Koliko je za autora važna književna tradicija kojoj pripada?
KARAKAŠ
A kojoj ja književnoj tradiciji pripadam; Mili Budaku? Onome što je 41. u selu Kosinju, najsiromašnijem selu u Lici, gledajući preko rijeke srpsko selo Lipovicu, rekao: ako više ne želite biti siromašni, poubijajte one tamo ljude kao pse uzmite im stvari i nećete više biti siromašni.
STRANE
Mislite li na vaše čitaoce dok pišete?
KARAKAŠ
Pišem knjige kakve bih ja volio čitati, ako se još nekome sviđa, super.
STRANE
Kako stoje stvari sa književnim prevođenjem u regiji?
KARAKAŠ
Ne znam kako drugi, ja imam prijevode na oko desetak jezika. No, treba isto tako reći da prijevodi nisu mjerilo kvalitete. Nedavno mi je roman Sjajno mjesto za nesreću izašao u Berlinu i Pragu, radnja se događa u Parizu gdje sam godinama živio, no, Francuzi mi poručuju da ne smije jedan Hrvat tako pisati o Parizu. A upravo sam se u tome romanu i bavio nekom vrstom kulturnog rasizma. Inače, knjiga priča Eskimi objavljena je u Kairu, a to je ujedno i prvi prijevod hrvatske književnosti na arapski. Imao sam po Egiptu i brojne književne večeri. Bilo je jako zanimljivo, iako se uvijek sjetim Krležinih riječi kako svaki pisac može biti sretan ako ne može pročitati prijevode svojih knjiga.
STRANE
Kako gledate na žensko pismo, žensku književnost u regiji?
KARAKAŠ
Ne gledam na književnost kao na žensku ili mušku, nego je li dobra ili nije. A imamo u regiji stvarno žena koje odlično pišu, ali svi znamo kakva je pozicija žena u ovom našem društvu, moraju u svemu biti duplo bolje od muškaraca da bi im se netko naklonio. Sad će netko reći da ovo govorim jer imam tri kćeri.
STRANE
Šta je, ili šta bi trebala biti, angažovana književnost?
KARAKAŠ
Pišem i želim napisati što bolju knjigu. A što će poslije biti, ja ne znam, znam samo da proza ako je prava ne smije imati milosti prema nikome. Na žalost, u Lici čak i neki popovi na misama huškaju narod protiv mene, pa izgleda da je i moja književnost angažirana.
STRANE
Vjerujete li u nadahnuće?
KARAKAŠ
Pišem samo onda kad osjećam strast. Kad te strasti nestane onda ću baciti koplje u trnje i neću više pisati.
Inače, već sam rekao da sam bolji pisac od svih knjiga koje sam napisao, a to je ono što me u pisanju tjera naprijed. Najlakše se proglasiti genijem, pa tako danas u Hrvatskoj imamo oko četiri milijuna genija i nešto stanovnika.
STRANE
Ko su vam uzori?
KARAKAŠ
Puno je knjiga koje volim i kojima se uvijek vraćam, Kafka, Handke, pa glazba, filmovi, uvijek kad gledam Tarkovskog imam osjećaj da me bog umjetnosti mazi po glavi. Ali, u književnosti sam uvijek tražio svoj put.
STRANE
Šta trenutno čitate?
KARAKAŠ
Jens Bjorneboe, Trenutak slobode.
