STRANE
Od kada pišete i kako ste počeli pisati?
DIJALA HASANBEGOVIĆ
Rana „švrljanja“ po papiru ne brojim, to je više bila vježba za pravo pisanje. Te svoje rane radove nisam ni objavljivala nigdje, jer smatram da je, bez obzira na to o kojem se žanru radi, a pogotovo kad se radi o poeziji, najvažnija zrelost i dovršenost teksta, u njegovoj misli i ideji. Tako da pišem od tinejdžerskih dana, ali do nekih srednjih dvadesetih nisam smatrala taj rad ozbiljnim.
STRANE
Kako izgleda vaš proces pisanja?
DIJALA HASANBEGOVIĆ
Vrlo jednostavno. Sjednem i pišem. Nekad mi tipkovnica sama povuče prste kao magnet, nekad moram prisiliti prste da na nju prionu. I to traje obično vrlo kratko, nemam običaj pisati satima. Kako uglavnom pišem poeziju, kad završim pjesmu, pustim je da malo „odšuti“ na svojoj bjelini. Nakon nekog vremena, otvorim je i ponovo pročitam, nešto popravim, nešto izmijenim, a ponekad je ostavim upravo takvom kakva je nastala kad sam je napisala prvi put. I onda sve ispočetka…
STRANE
Dajete li u vašem radu prednost formi ili sadržaju?
DIJALA HASANBEGOVIĆ
Mislim da je nemoguće odvojiti jedno od drugoga. Forma je pitanje stila, a stil je nešto na čemu sam možda najviše u svome pjesničkom životu radila: nastojala pronaći vlastiti način da iskažem ideje i teme. Ponekad se iz samog stila rode sadržaji i misli na koje nisam računala, pa iznenadim samu sebe. U pravom, ozbiljnom, predanom pisanju, sadržaj i forma oboje govore nešto o ideji pjesme.
STRANE
Da li autor bira temu ili tema autora?
DIJALA HASANBEGOVIĆ
Što se mene lično tiče, mislim da su mene moje teme odabrale. Da su me proganjale dok ih nisam stavila na papir. Da su rasle u meni sve ove godine, kako sam i sama rasla. I da su neminovno morale da se uobliče u ono što je danas moja poezija.
STRANE
Kako gledate na odnos proze i poezije, i da li jednu od te dvije forme smatrate zahtjevnijom?
DIJALA HASANBEGOVIĆ
Mislim da su sve književne forme jednako zahtjevne, a da su uspjele i dobre onda kada se čini da su pisane s lakoćom. Sama volim da se poigravam odnosom proze i poezije, u svojim pjesmama imam često duže narativne pasaže, u kojima se rima ili neka poetska figura pojavljuje kako bi nas podsjetila da ipak čitamo poeziju. Volim ljude u svojim pjesmama zvati likovima, a ne pjesničkim subjektima ili objektima. Volim kada pričaju priču. Poigravam se i sa govornim i kolokvijalnim jezikom. Ne mogu znati kakva je budućnost književnosti, ali zamišljam da granice među žanrovima postaju sve blijeđe.
STRANE
Koliko je za vas generalno važna poezija i kako vidite poziciju poezije u savremenom društvu?
DIJALA HASANBEGOVIĆ
Naravno, poezija mi je kao pjesniku važna – kao nešto što radim, kao nešto u čemu uživam i kao nešto bez čega ne bih mogla da zamislim život. No, mislim da bi poezija u savremenom društvu mogla, dakle danas, zauzeti već odavno utemeljeno i čvrsto mjesto romana kao ogleda o postojećoj stvarnosti. Mislim da bi morala da šokira, da budi, da govori o prešućenom, da nas poziva na međusobno prepoznavanje, da svojim začudnim jezikom budi u nama misli o stvarima, pojavama, događajima, koje bismo inače previdjeli.
STRANE
Koliko je za autora važna književna tradicija kojoj pripada?
DIJALA HASANBEGOVIĆ
Mislim da to zavisi od autora. Postoje autori koji iz tradicije crpe i transformiraju je u nešto novo, postoje autori koji su u tu tradiciju zaljubljeni pa ju pokušavaju uzaludno reproducirati u savremenom spisateljskom svijetu. Gledajući sama na domaću književnu tradiciju, ne mislim da imam puno veze s njom, ali sigurno u mome pisanju postoje reference na nju.
STRANE
Mislite li na vaše čitaoce dok pišete?
DIJALA HASANBEGOVIĆ
Da. Uvijek se nekome obraćam. Ne mislim pri tome na konkretnu osobu ili osobe, ali uvijek pišem nekom Drugom, obraćam mu se da mu ispričam priču. Bez Drugog, moja je riječ mrtvo slovo na papiru, bez sjaja prepoznavanja u očima čitatelja, poezija se ne obraća nikome.
STRANE
Kako stoje stvari sa književnim prevođenjem u regiji?
DIJALA HASANBEGOVIĆ
Mislim da se prevodi mnogo, pitanje je koliko su ti prevodi kvalitetni, koliko vjerodostojni, nisam prevoditeljica pa to ne mogu procijeniti. Mislim da bi se jedino moglo i moralo utvrditi neke osnovne kriterije koje bi neki prevod morao ispunjavati da bi mogao da bude „pušten u svijet“. Ali generalno sam mišljenja da se savremena domaća književnost prevodi danas više nego ikad.
STRANE
Kako gledate na žensko pismo, žensku književnost u regiji?
DIJALA HASANBEGOVIĆ
Žensko pismo je književnoteorijski termin, podrazumijeva određenu formu, određeni stil i način na koji se oblikuje ideja, priča ili stih. Iskreno, ne mislim da postoji ženska književnost, mislim da postoji književnost koju pišu žene, i koja je sjajna. Ponekad mi se čini da nema više pjesnika, samo pjesnikinje, a da najbolje romane pišu upravo spisateljice. Ima nešto u društvenoj, patrijarhalnoj opresiji što čini njihovo pisanje manje pretencioznim, a više sabranim, uobličenim, pažljivo satkanim, izvrsnim. Kao što to svaka opresija čini s bilo kojom kreacijom.
STRANE
Šta je, ili šta bi trebala biti, angažovana književnost?
DIJALA HASANBEGOVIĆ
Mislim da ne postoji dobra književnost koja nije angažirana. Koja ne pomjera, koja ne izbija iz okova društvenih uzusa, koja ne priča o manama i mrakovima određenog društva ili povijesnog perioda, bilo da se ono uzima kao kulisa za priču ili pjesmu, bilo da se direktno odnosi na probleme politike, na socijalne probleme, na svekolike društvene apsurde i nepravde. Ako nije takva, to je mrtva književnost.
STRANE
Vjerujete li u nadahnuće?
DIJALA HASANBEGOVIĆ
Ne. Vjerujem da je pisanje predan, racionalan i vrlo težak posao i da je ono prije svega – rad. Nisam osoba koja voli mnogo mistificirati stvari.
STRANE
Ko su vam uzori?
DIJALA HASANBEGOVIĆ
Ne mogu reći da sam ikad imala prave uzore. Mnoge su mi spisateljice i pisci bili nadahnuće, dodijelili su mi komadić osobenosti svoga pisanja, ali da sam na kraju ono što pišem, ipak morala uobličiti i dovršiti sasvim sama. Kad kažete „uzor“ uvijek pomislim, nekako, na gledanje gore. Kao kad dijete gleda gore u mamu ili tatu. Ja sam uvijek pogled okretala u sebe, u najdublje dubine sebe.
STRANE
Šta trenutno čitate?
DIJALA HASANBEGOVIĆ
Trenutno čitam uglavnom poeziju, konkretno sjajnu zbirku pjesama Vuka Rodića „Gutač nula“, završila sam nedavno i ponovno čitanje pjesama mlade pjesnikinje Anite Pajević „Pelinov šum“, a po drugi put čitam zbirku priča „Zovem se Esteban“ Lejle Kalamujić. Volim se vraćati nekim knjigama.
