STRANE
Od kada pišete i kako ste počeli pisati?
LIČINA
U dvadesetoj godini sam prvu pjesmu napisao. Prije toga sam imao jedan period paničnog čitanja. Tako sam se branio od samštine novog boravišta u kojem sam se u to vrijeme obreo.
STRANE
Kako izgleda vaš proces pisanja?
LIČINA
Veoma žalosno. Otimam, poslije radnog vremena, koji sat od noći i sna. I vikendom, i praznicima, kad normalan svijet odmara. Radno vrijeme na zapadu tako je naštimano da te, osim žudnje za krevetom, svake druge žudnje oslobađa. Uz to pišem mučno, sporo, na mahove.
STRANE
Dajete li u vašem radu prednost formi ili sadržaju?
LIČINA
Držim da to dolazi već određeno, „u paketu“. Pa uzmi sve ili sve ostavi.
STRANE
Da li autor bira temu ili tema autora?
LIČINA
Nekad sam mislio da autor bira temu, a sad mislim da se od teme ne može pobjeći. Kao od sudbine. Kjluč si, ali ne za svaka vrata.
STRANE
Kako gledate na odnos proze i poezije, i da li jednu od te dvije forme smatrate zahtjevnijom?
LIČINA
Poeziju je najteže pisati. Zatim kratku priču. Tu se traži preciznost i napetost koju, možda, poznaju sahadžije ili snajperisti. Duže prozne forme dopuštaju lakši život – normalno disanje, harmoničan rad svih čula, kontakt sa stvarnošću, itd.
STRANE
Koliko je za vas generalno važna poezija i kako vidite poziciju poezije u savremenom društvu?
LIČINA
Poezija mi je, da se tako izrazim, sve što imam. Ostalo se potrošilo, odselilo, izgubilo. U savremenim društvima, barem je takva medijska pridika, nema mjesta poeziji. I onda, kada nema poezije, sa jezikom možeš raditi šta god hoćeš. I radi se. I stoga je savremeno društvo, dakle društvo u kojem smo potopljeni, ko otpadna voda mutno.
Ali ima dobre poezije i ima onih kojima je ta dobrota nužna. Tako je bilo oduvijek i tako će ostati. Recimo, ovdje, na severu, postoje snažna lirska uporišta pri univerzitetskim centrima u Lundu, Upsali, Oslu, Stokholmu.
STRANE
Koliko je za autora važna književna tradicija kojoj pripada?
LIČINA
Rađaš se u jednom jeziku i naravno da je bitno ono što je na njemu napisano. Recimo, kao startna pozicija. Da bi stigao do cilja, moraćeš se potruditi. Što se mene tiče, ja se nikad ne bih s mjesta pomjerio da nije bilo Kavafija, W. H. Odna, T.S. Eliota, Kafke, Platonova, itd.
STRANE
Mislite li na vaše čitaoce dok pišete?
LIČINA
Dok pišem, držim u podsvijesti čitaoca koji je već stotinu puta proživjeo i stotinu puta bolje napisao to što ja upravo pokušavam napisati. Osim na ovog, na druge ne msilim.
STRANE
Kako stoje stvari sa književnim prevođenjem u regiji?
LIČINA
Odavde mi se čini da se prevodi kao svud u svijetu, ono na čem se može novac našlamiti. Prolazi, po malo, i dobra književnost, zahvaljujući, da tako kažem, usijanim i ludim glavama. U takve ubrajam i sebe. Prevodio sam, sprva, za vlastiti ćeif, neke skandinavske pjesnike, B. E. Johnsona, T. Transtremera, L. Gustafssona, itd. Onda sam nešto od toga i objavio. Čiini mi se, bez odjeka.
STRANE
Kako gledate na žensko pismo, žensku književnost u regiji?
LIČINA
Pojavilo se dosta dobrih pjesničkih i proznih knjiga. I mislim da je tu odlučujuću ulogu odigrao talenata, a ne, recimo, spolovilo. Znam, doduše, da je ženama, pogotovu kod nas, teže naći prostora, vremena i podrške za pisanje. A vjerovatno im je teže i knjigu objaviti.
STRANE
Šta je, ili šta bi trebala biti, angažovana književnost?
LIČINA
Sumnjiv mi je svaki epitet koji se meće ispred književnosti. Obično je koriste oni koji nisu sigurni u kvalitet napisanog. Pa se dovijaju. Homerova Odiseja nije vrijedna zbog onog „antička“. Književnost je angažirana ako je istinita. Ako je skladno izvajana.
STRANE
Vjerujete li u nadahnuće?
LIČINA
Vjerujem. Samo što nadahnuće, da bi došao do njega, traži mongo znoja i vremena. Knjiga koja nije nadahnuta, potanja u prosjek.
STRANE
Ko su vam uzori?
LIČINA
Ne znam ko je uticao na mene. Znam samo da bih poeziju Konstantina Kavafija i prozu Andreja Platonova, da se može, i u grob ponio.
A isto bih mogao reći i za Kafku, Ueda Akinaru, Babelja, Šulca. I za W. H. Odna, Pounda i Eliota. Pa za Zuka Džumhura, Kiša, Mehmedinovića… I ove moje severnjake, B. E. Johnssona, T. Transtremera i P. Saarikoskija. Svakog od njih čitam barem dva puta u godini. A godina se nakupilo.
STRANE
Šta trenutno čitate?
LIČINA
Piljnjakovu Golu godinu.
