Avgust mjesec poezije
Tokom pet sedmica mjeseca avgusta i koji dan septembra, portal Strane vam predstavlja poeziju po izboru književnika-selektora, za pet država regiona. Selektori su napravili izbor od sedam savremenih pjesnika čija im je poetika u ovom trenutku najbliža.
Selektor za Sloveniju je književnik Željko Perović.
Walker
susjedu Johnnyju kojemu najvjerojatnije
nije ime Johnny
susjed kojemu sam dala ime Johnny
tako da ima ime i prezime
– Johnny Walker –
svaki dan odlazi nekamo pješice
hoda s knjigom u rukama i nikad
ne skreće pogled
hoda obučen u crno i hoda sam
ljudi koji ga susreću
pitaju se
o sadržaju
knjige
njega
vremena
i postoji li
njegova fotografija
ponekad dok hoda i čita
gledam ga s prozora
tako dugo
dok ne nestane
na kraju duge ulice
ponekad se brinem da će se spotaknuti i
da će mu knjiga ispasti iz ruku pa će biti prisiljen
pogledati oko sebe
ponekad ga potajno pratim
i onda lutam gdje i on
jer zapravo nikada nikamo ni ne ide
on hoda da čita
Johnny je nevjerojatan
ponekad hodam pored njega a on me
uopće ne primjećuje
nikad ne uspijevam vidjeti naslov knjige
Walker II
susjedu Johnnyju kojemu najvjerojatnije
nije ime Johnny
koji više ne hoda toliko kao prije
ali još uvijek čita
sve ga rjeđe viđam
u srijedu prošli tjedan ostao je
bez cipela zavitlao ih je
na obližnji dalekovod i sad vise
na kablu kao što to u veliki gradovima
običavaju raditi
pripadnici bandi
to je valjda vidio na televiziji ili
na kakvoj slici
Johnny bi htio opet započeti novi trend
prvo hoda i čita zatim
baca cipele na kablove
ondje sada vise njegove
teške crne duboke cipele
zar će sada Johnny hodati bos?
samo zadaje brige
što ako njegove cipele kada za nevremna
padnu dolje
netko će ih uzeti i
Johnny više neće znati
gdje su
Walker III
susjedu Johnnyju kojemu najvjerojatnije
nije ime Johnny
koji više ni ne hoda toliko kao prije
koji mi više i nije susjed
ali se nadam da još uvijek čita
otkako sam se preselila
skoro da ga ni ne viđam kada sam
sjetna odvezem se u stari kvart
i čekam ga otkad
nema cipela pretežno hoda
bos i uvijek bez knjige
samo mu nešto visi iz ušiju
možda sada sluša knjige
nadam se da pripovjedač ima
baršunast glas
inače je sve skoro kao i prije
ima razabarušenu kosu tu i tamo prošaranu
srebrnim nitima bilo toplo ili hladno
nosi Vijetnamku jaknu pod njom
sve savršeni ožiljci
uvijek zastane
kod starog mosta
da odvagne boju rijeke
tako mlad
i star je
uz zvuk vode zaboravlja kako je
tiho kada je sam
(Sa slovenskog preveo Željko Perović)
***
Walker
sosedu Johnnyju ki mu najverjetneje
ni ime Johnny
sosed ki sem mu dala ime Johnny
tako da ima ime in priimek
– Johnny Walker –
gre vsak dan nekam peš
hodi s knjigo v rokah in nikoli
ne odvrne pogleda
hodi v črnem in hodi sam
ljudje ki gredo mimo
se sprašujejo
o vsebini
knjige
njega
časa
in če obstaja
njegova fotografija
ko koraka in bere
včasih ga gledam z okna
tako dolgo
dokler ne izgine
na koncu dolge ulice
včasih me skrbi da se bo spotaknil in
mu bo knjiga padla z rok in bo prisiljen
pogledat naokoli
včasih mu naskrivaj sledim
in potem tavam kjer tava on
ker nikoli pravzaprav nikamor ne gre
on hodi da bere
Johnny je posrečen
včasih hodim kar ob njem in me
sploh ne vidi
naslova knjige ne ugotovim nikoli
Walker II
sosedu Johnnyju ki mu najverjetneje
ni ime Johnny
ki ne hodi več toliko kot včasih
še vedno pa bere
vse redkeje ga videvam
prejšnji teden v sredo je ostal
brez čevljev zalučal jih je
na bližnji daljnovod in zdaj visijo
na kablu kot to delajo
v velikih mestih običajno
pripadniki tolp
to je najbrž videl po televiziji ali
pa na kakšni sliki
Johnny spet hoče začet nov trend
najprej hodi in bere zdaj
meče čevlje na kable
tam zdaj visijo njegovi
črni težki gležnarji
ali bo zdaj Johnny hodil bos?
vedno povzroča skrbi
kaj če njegovi gležnarji padejo kdaj
dol med nevihto
nekdo jih bo pobral
Johnny ne bo več vedel
kje so
Walker III
sosedu Johnnyju ki mu najverjetneje
ni ime Johnny
ki niti ne hodi več toliko kot včasih
ki niti ni več sosed
upam pa da še vedno bere
odkar sem se preselila
ga skoraj ne vidim ko sem
otožna se zapeljem v stari okoliš
in ga čakam odkar
nima škornjev hodi pretežno
bos in vedno brez knjige
le nekaj mu visi iz ušes
morda zdaj knjige posluša
upam da ima pripovedovalec
žameten glas
sicer je vse skoraj kot prej
razkuštran je vmes so se vpletle
srebrne niti in tudi ko je toplo
nosi vietnamko pod njo
brazgotine vse popolne
pri starem mostu
se vedno ustavi
da pretehta barvo reke
mlad kot je
je tudi star
ob zvoku vode pozabi kako
tiho je ko je sam
(Foto: Marjan Laznik)