Finn Fordham, u tekstu Lots of Fun at Finnegans Wake, posvećuje dosta pažnje sceni u sedmom poglavlju prve knjige Finnegans Wake, u kojoj Shem ispisuje historiju svijeta na svome tijelu – tako njegova koža postaje podloga za pisanje i njegovo tijelo istovremeno trune od tolike količine tinte:
„ (…) alšemičar je pisao po svakom kvadratnom inču jedinog tabaka hartije koji mu je preostao, svom sopstvenom telu, dok njegovom korozivnom sublimacijom ljuštura jednog nesvršenog sadašnjeg vremena nije polako odmotala celokupnu veselozvučnu ćudljivoukalupljenu kružnokotrljajuću istoriju (…)“
Najbitnija u tom poglavlju jeste Fordhamova teza o odnosu umjetnika i njegovog djela. Fordham zaključuje kako iz ovog poglavlja proističe da pisanje nije refleksija svijeta, već oklop u kom se pisac brani od svijeta. To je oklop od tinte.
Scena u kojoj nastaje Shemov „oklop od tinte“ komentira i mimetički potencijal književnosti, koji se suprotstavlja tezi (koju Fordham spominje) da je književnost „refleksija svijeta“. Oklop od tinte u ovom slučaju skriva tijelo umjetnika i funkcionira kao enkripcija tog tijela. Tintom ispisan tekst se oblikuje prema tom tijelu, koje istovremeno biva „ukaljano“ tintom, enkripcija mijenja izvornik prema kom je nastala i skriva njegovo značenje u njihovom jedinstvu. Tintu Shem pravi od svojih tjelesnih tekućina i fekalija, onda dolazi iz njegove nutrine, ona je ista materija od koje je tijelo sazdano, samo eksternalizovana i u funkciji oklopa.
Ova scena u sedmom poglavlju Finnegans Wake veže se za tekst ‘Did God Be Come?’: The Definitive Exgenesis of HCE, u kom D. Slote spominje Joyceovu bilješku: „5 min izloženosti / na oči cijelog svijeta“. Nju tumači u kontekstu Joyceovog teksta kao enkripcije: „Kod je razumljiv, ali samo kao najveća tajna; slika je vidljiva isključivo kao nerazrješiv (engl. overdetermined) kod.“ Dakle, bit je u vidljivosti, u izloženosti koda. Stoga Slote zaključuje kako bdjenje nije sjećanje na Pad, već je šifrirano kao Pad.. Enkripcija je u Finnegans Wake utoliko taj crni oklop od tinte, on je namjerno izložen svijetu, ali ne kao njegova upadljiva refleksija, već je upravo usmjeren ka formi koju prati, ka formi umjetnikovog tijela koje skriva. Kod prkosi svojom izloženošću zato što zna da ga njegov ključ neće poništiti – utoliko je Shemov oklop sazdan od tinte koju je njegovo tijelo upilo. Ključ enkripcije referira i na tijelo i na oklop, i na izvornik i na kod koji je od njega nastao i u njega se ponovno upio.
Oklop od tinte može se povezati i sa tezom R. Lachmann u knjizi Phantasia/Memoria/Rethorica. Lachmann u poglavlju „Mnemotehnika i simulakrum“ govori o tezi Leonarda da Vincija da su knjige tijela bez duše i nastoji je protumačiti kroz vezu književnosti sa pamćenjem. Lachmann tumači knjigu kao nositelja pamćenja koje se može naslijediti jedino preko materije – pamćenje se materijalizira kroz fizičko utiskivanje tinte u papir i ukoričenje papira u knjigu. Knjiga je utoliko tijelo bez duše, tj. njena nepobitna materijalnost, činjenica da je ona puki objekt, upravo daje mogućnost pamćenju da se iz nje svakim novim čitanjem apstrahira. Na taj način se knjiga dematerijalizira i oživljava pamćenje.
Pred kraj spomenutog poglavlja o mnemotehnici, Lachmann napominje: „ko se sjeća svih stvari zaboravlja poredak svijeta“. Ova rečenica se može primijeniti i na Joyceov tekst: ako je kod prelazak iz mimetičkog u smisaoni registar (prema Riffaterreu, u Semiotics of Poetry), a Joyceovi likovi nastoje isprazniti sebe od sjećanja i uroniti u zaborav sačinjen od oklopa od tinte, onda ti likovi nestaju pod kodom, koji ostaje u mimetičkom registru. Pri tom, tinta je ona „koja se sjeća svih stvari“, ona je Shemova „kružnokotrljajuća istorija“. Ta historija ostaje u mimetičkom registru i stoga „zaboravlja poredak svijeta“ – taj zaborav znači napuštanje smisaonog registra, napuštanje ideje umjetnosti kao „refleksije svijeta“ i vječni ostanak u polju enkripcije. Štaviše, Lachmann definira zaborav kao situaciju u kojoj se nešto više ne može prepoznati kao pripadno određenom znakovnom kontekstu – a to nešto je skriveno oklopom od tinte, totalizirajućim kodom.
