Plan za evakuaciju
Imam plan za evakuaciju
kofer ispod kreveta je uvek spreman
napamet znam proceduru
prvu pomoć grčevito stiskam u naručju
kad iskočim kroz zadnji prozor i iskrvarim
trebaće mi jer moje vreme nije za gubljenje
imam sve simptome samodestruktivnosti
neću te nikad do kraja upoznati
tako je podnošljivije
prema mojoj statistici svako jednom odlazi
bolje je da ne znam šta si sve poneo sa sobom
nemam još puno rezervi, bio si moj prsluk za spašavanje
sada se davim i ne znam kako se to desilo
ne umem da plivam
na ivici razuma analiziram nervi su mi kao strune
Po njima hodaš, po njima se kuneš
Da smo posebni
Ko još u kliše veruje
ceo svoj životni vek provela sam pokušavajući
da razumem zašto se ljudi predomisle
i šta me u tome parališe, zaustavlja cirkulaciju
sto knjiga za samopomoć
kakve banalizacije ljudske kompleksnosti
sve sam ih spalila
Stvari sam spakovala nećeš primetiti praznu fioku u tvom plakaru
jer to je godinama konstruisan plan
uporište moje sujete
gumica za našu nesuđenu sreću
Apsurdi
Apsurdi su tvoje polje a ja ništa ne prepuštam slučaju
i sa njima ću pronaći zajednički jezik
jedino tako možemo biti jedno
potpuno ogoljeni, šta je nekoliko nelogičnosti
u odnosu na sve moje ranjivosti, mačiji kašalj
noću kad idem u nabavku i čekam presek stanja
radim mentalnu retrospektivu proteklog dana
ja volim sve da zapazim
žvake su prošle nedelje stajale na prvoj polici
osmehnuću se kasirki biće joj potrebno više nego meni
delim osmehe ko bombone
zbog toga me vole slučajni prolaznici , nesmotreno su mi pristupačni
dok u prolazu prisluškujem njihove razgovore i pitam se
da li ćemo ti i ja nekada tako diskutovati
o prolaznosti života i politici
da li ćemo zaći dublje od kako si
želim da čujem šta misliš o stopi nezaposlenosti
i koja je tvoja omiljena boja, pitam te u sebi
dok reči pronalaze svoj put preko usana,
sa tobom sam hladna i rezervisana, neću dozvoliti grešku
ako ćeš da me pamtiš neka to bude glamurozno
meni leži zelena, ne pitaj zašto
na neke stvari ni sama nemam odgovor