VOLIO SAM PRIBLIŽITI SE TVOME LICU. Nije mi promicalo ništa od onoga što je nudilo. Krupni je plan zaklanjao sve ostalo. Tvoja su me usta promatrala usnama izgladnjelim od stvarnosti. Pripovijedao si mi o svojemu skitalačkom životu. Zvuk me tvoga glasa paralizirao. Tvoja muževna ljepota poticala je kolanje krvi u mojim venama. Tvoja prisutnost u atelijeru činila je prostor oko nas nevažnim. Roditelje nisi upoznao. Zavidio sam ti jer si bio oslobođen toga pakla. Saznao si da se tvoja majka ubila nedugo nakon tvoga rođenja. Potrudila se uspeti na krov zgrade, najviše koju je u svojoj četvrti pronašla, i potom se sručila u ništavilo. Naveli su te na zaključak da je bila prostitutka, narkomanka, ljudski otpad. Tu si verziju priče odbacivao. Nisi imao ništa protiv raspuštenica, kako su te žene nepromišljeno zvali, no bilo bi ti draže da je tvoja majka umrla na uzvišeniji način. Kakav? Ni sam nisi pouzdano znao. Uvjerio si se da je počinila samoubojstvo zato što su joj oduzeli sina. U tvojim je očima tvoja majka bila svetica, mlada, izgubljena djevojka koja je napravila jednu jedinu pogrešku i za nju platila najvišu cijenu. Znao si kako se zvala, no nisi htio izgovoriti njezino ime, jedina je to stvar koji si htio zadržati u tišini svoga srca. Ostalo – isticao si – nije bilo važno. Nikad nisi saznao tko je bio tvoj otac. Mrzio si ga. Htio si ga pronaći ne bi li saznao zašto ti je srce natopljeno mržnjom. Rekao si mi to s osmijehom, prvome koji si mi darovao. Potom sam pogledao tvoje stisnute šake. Na sekundu sam zamislio udarce koje su zadale, mišiće kojima su nanijele bol, lica koja su poružnjela, izobličila.
Djetinjstvo si proveo seleći se iz jedne u drugu udomiteljsku obitelj. Iskorištavali su te, zlostavljali, loše s tobom postupali, ponekad voljeli. Povredama iz djetinjstva razmetao si se kao s trofejima. Dio si života proveo u zatvoru. Na što si bio ponosan. Zamišljao sam promiskuitet kojemu si se odao u ćelijama u kojima su se nasilni muškarci voljeli, uništavali u ljubavi. Nisi otkrivao pohotne detalje o onome što ti je otvrdnulo srce iza rešetki. Razmetao si se, igrao uloge, pokazivao mi ožiljke. Kod mene si uvijek dolazio lijepo odjeven. Nosio si odjela loše kvalitete, uvjeren da su elegantna. S lijepo privezanom kravatom izgledao si poput odvjetnika, a ne skitnice. To je bila tvoja pobjeda. Tvoje me priče nisu zanimale. Slušao sam ih sa zamorom. Možda si ih i izmišljao u trenutku u kojem su izlazile iz tvojih usana. No ni za što na svijetu ne bih suzbijao tvoju potrebu da se istočiš ispred mene. Fasciniralo me je tvoje tijelo, njegova muskulatura koja je najavljivala druge borbe. Na tvojoj sam koži detektirao bjelkasti miris metala. Tvoj dah nije bio svjež, no nije bio ni neugodan. Bio je u skladu s tvojim pričama o krađama, ucjenama, lutanjima. Nisam ti se htio diviti već te samo kadrirati, okoristiti se tvojim tijelom, uvući ga u svoje slikarstvo. Bio si vreća prepuna emocija za kojom sam tragao, sadržaj koji sam žudio istresti i u širokim namazima razmazati po platnu.
U to vrijeme nisam shvaćao što mi se događa. Dogodilo se to tijekom tjedana, mjeseci, godina. Navrlo je poput moćna i nezaustavljiva vala. Preplavilo je moj atelijer, osjetio sam estetsku sreću jednako postojanu poput opeke. Tvoje je tijelo privlačilo previše svjetlosti.
Prepričavao si mi svoje pustolovine sa ženama. Ponovno si se vraćao na tu temu. Po tvojim pričama, tvoja ti je reputacija u Londonu otvarala sva vrata prema kriminalu, ljubavi, seksu. Nestajao si danima. Odlazio u lov. Tim si se riječima koristio. Imao si potrebu afirmirati svoju muževnost, uvjeravati se da nismo u vezi, da je prva noć bila samo san. Pljuvao si po pederima, zaboravljajući, ili glumeći da si zaboravio, da si i sam bio jedan od njih. Zašto si se vraćao u atelijer? Obožavao sam tvoje licemjerje. Uzbuđivalo me je, izluđivalo. Što si se više zatvarao u svoje muževno tijelo, to sam više primjećivao ono za čim sam žudio, ono što je opsjedalo slikara u meni. Ako ustrajem u svojoj perverznosti, uspjeti ću to dotaknuti, položiti na platno, dati mu oblik, obris, obojati, pričvrstiti za dno mojih zjenica.
S francuskog prevela Mirna Sindičić Sabljo
Roman će biti objavljen u oktobru 2023, u izdavačkoj kući Leykam International.