STRANE
Možete li nam reći nešto o načinu na koji ste otkrivali svoj talenat?
ALEKSANDAR BEZINOVIĆ
Mislim da sve prije likovne akademije nije vrijedno spomena, to crtanje, povlačenje u sebe, i crtaće studije po svemu i svačemu. Na akademiji su se stvari počele događati neusporedivo brže. Tamo sam bio okružen s ljudima koji su bili izvrsni crtaći ali i puno slobodniji u promišljanju likovnosti nego što sam sam bio. U odnosu na bolje od sebe mogao sam brže otkrivati vlastite mogućnosti i korigirati se. Sve prije treće godine slikarstva na ALU je nebitno. Mislim da sam imao i sreće sa izborom mentora tada. Dosta mi se toga promijenilo u glavi i kist je postao najmanje bitan alat u kreativnom procesu.
STRANE
Dajete li u vašem radu prednost formi ili sadržaju?
ALEKSANDAR BEZINOVIĆ
Nisam siguran čemu dajem prednost, ali da bih osjećao ispunjenje u radu moram imati oboje. Uglavnom krećem od forme i slika odnosno vizualni podražaj mi je prvi impuls. Forma i sadržaj se dalje isprepliću i ulijevaju jedno u drugo. Radim manje više u ciklusima i nakon što se pokrenem tema pomalo preuzima i postaje glavno gorivo koje me održava do kraja rada na izložbi ili slici.
STRANE
Picasso i(li) Klee i vaši uzori?
ALEKSANDAR BEZINOVIĆ
Ako moram birati onda prije Picasso. Bliža mi je njegova energija i čvrst crtež kao baza.
STRANE
Konceptualna umjetnost?
ALEKSANDAR BEZINOVIĆ
Nalazi se u svemu i izvan je svega. Sviđa mi se sirovi, bestjelesni pristup kreaciji, ali kratko me održava zainteresiranim. Meni je slikarski medij strast i promjene u materiji koje prate moje osobne promjene i strujanje energije su mi puno uzbudljivije na toj osobnoj mikrorazini.
STRANE
Koliko je za vaš rad bitna književnost?
ALEKSANDAR BEZINOVIĆ
Naziv moje posljednje izložbe je «Mjesec i čelik» što je parafraza naslova eseja «Sunce i čelik» japanskog pisca Yukia Mishime. Tom tekstu vraćam se godinama i valjda sam se u određenom trenutku dovoljno saživio s njim da sam osjetio kako mi pomaže da artikuliram svoje vlastito razmišljanje. Sunce iz autorovog teksta zamijenio sam mjesecom, podsvjesnim, vlažnim, ženskim principom koji nagriza materiju i vraća je u pasivno stanje. Jedna od mojih prošlih izložbi nosila je ime po Baudelairovoj poemi «Bilo gdje izvan ovoga svijeta», a i ostale nose tragove literature tako da bi se moglo reći da mi je književnost važna. Pisci koji su me definitivno obilježili kroz odrastanje su Henry Miller, Thomas Mann, Lewis Carroll i Ranko Marinković.
STRANE
Najvažniji likovni umjetnik 20-og stoljeća?
ALEKSANDAR BEZINOVIĆ
Ne usuđujem se. Sklon sam osobno autorima koji su hermetični i mračni, ali ne mogu izdvojiti nekog posebno iz šire slike.
STRANE
Vizualna kultura danas i budućnost likovne umjetnosti?
ALEKSANDAR BEZINOVIĆ
Ne znam, kaže se da bankari uvijek pričaju o umjetnosti, a umjetnici o novcu. Treba pitati bankare ili one koji za kreiranje likovne scene primaju plaću i znaju sve o tim pitanjima.
STRANE
Na čemu trenutno radite?
ALEKSANDAR BEZINOVIĆ
Postavio sam izložbu «Mjesec i čelik» u Dubrovniku i završio s dvomjesečnim terenskim poslom na jednoj filmskoj scenografiji na kojoj sam radio kao slikar, pa sam nekako zamoren i zasićen. Ne radim na ničem konkretno, odmaram i razmišljam.
STRANE
Kako nastaju vaša djela?
ALEKSANDAR BEZINOVIĆ
Kao što sam rekao rad uglavnom krene iz nekakve pikturalne senzacije, iz vizualnog. Bavljenje kompozicijom i skicama obavljam velikim dijelom u photoshopu i tako skraćujem vrijeme pred-slikarskih procesa. Kad jednom krenem na platno najvažnije mi je da održavam nivo energije na slici koji mi govori da nešto ide u dobrom ili lošem smjeru. Baza mi je akrilna tehnologija iako kombiniram raznorazne materijale i tehnike. Kako rad ili ciklus sazrijeva puno toga se mijenja od početne ideje
STRANE
Pratite li likovnu umjetnost u regiji?
ALEKSANDAR BEZINOVIĆ
Slabo je pratim. Ponekad idem na izložbe prijateljima i oni dolaze na moje izložbe. To je uglavnom to.
STRANE
Kako u djelu “uhvatiti” vrijeme u kojem djelo nastaje?
ALEKSANDAR BEZINOVIĆ
Pa uvijek gledajući u kontekstu malo šire slike. Ne znam koliko je moguće uhvatiti duh vremena u kojem djelo nastaje isključujući duh vremena koje mu je prethodilo. Uvijek je to nekakva reakcija na akcije iz bliže ili dalje prošlosti, konfrontiranje poetika i stilskih karakteristika.
[Template "blue" not found]