STRANE
Možete li nam reći nešto o načinu na koji ste otkrivali svoj talenat?
ANICA VUČETIĆ
Išlo je to dosta sporo. Sva deca vole da crtaju. Moj prvi kontakt sa umetnošću bio je u ranom detinjstvu. U mojoj porodici je stanovala grafičarka Ljubica Tošković, koja je likovnu umetnost studirala u Bugarskoj u isto vreme kad i Kristo. Imala sam priliku da je u njenoj sobi posmatram kako radi i crtam sa njom. Moje crteže je slala na takmičenja dečijih crteža. U toku odrastanja nisam imala ambiciju da postanem umetnik, sve dok se spletom okolnosti i uticaja nisam obrela u školi za dizajn, na razočaranje nekih mojih profesora, koji su imali od mene druga očekivanja. Posle dve godine tadašnjeg usmerenog obrazovanja, uspela sam da upišem slikarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu (1981.). Okružena kolegama, prilično žestokim slikarima, nesigurno sam tapkala i tražila svoj put, odvajajući se sve više od slike i ulazeći u prostor, radom na objektima i instalacijama. U tome me je podržao profesor Radenko Mišević i na tome sam mu veoma zahvalna. Tek završetkom magistarske izložbe, posle sedam godina studija, postalo mi je jasno da ću se baviti umetnošću, uprkos svemu što sam znala da me očekuje na tom putu.
STRANE
Dajete li u vašem radu prednost formi, ili sadržaju?
ANICA VUČETIĆ
Čini mi se da je forma u minimalnoj prednosti ispred sadržaja. Važno mi je da posmatraču u ambijentu koji formiram omogućim jedinstven doživljaj. Pokretne slike postavljam u prostoru kao neku vrstu teatra, scenografije u kojoj se odigravaju sadržaji preneseni sa mentalnog ekrana u prostor materije.
STRANE
Picasso i(li) Klee i vaši uzori?
ANICA VUČETIĆ
Zašto baš Pikaso i Kle? Bilo bi dobro znati koji kriterijum stoji iza Vašeg pitanja?
U svome radu bavila sam se objektima i instalacijama, zatim mobilima i ambijentima i najzad video instalacijama i video ambijentima. Moji uzori su bili različiti, a neki od njih su Pol Buri i Tingili, u periodu kada sam se bavila mobilima (1992./98.). Buri me je očarao sporim pokretanjem njegovih mobila i taj spori pokret se provlači i danas kroz moje radove, skoro kao čin zavođenja ili hipnotisanja posmatrača. Sa upotrebom videa (1999.-do danas) u moj život ušao je Bil Viola.
STRANE
Konceptualna umjetnost?
ANICA VUČETIĆ
Između ideje i ideje ovaploćene u materijalu biram materijal. Iako su osnova mojih radova nematerijalne slike, prikazujem ih na brižljivo odabranim projekcionim površinama i u prilično precizno odmerenim prostornim odnosima.
STRANE
Koliko je za vaš rad bitna književnost?
ANICA VUČETIĆ
U knjževnom delu tražim bogatstvo i sok jezika. Volim poeziju. Jezik savremenih pisaca je često suv, kao i život koji opisuju, a kakav danas živimo. Reč je medij različit od vizuelnog, ali pogodan za stvaranje veličanstvenih imaginarnih slika i prostora, koje polako virtuelna stvarnost pretenduje da preotme od književnosti. Više ne moramo da zamišljamo slike koje nam nudi literatura, virtuelna stvarnost će nas uskoro preplaviti gotovim slikama. Ponekad pokušavam da stvaram kratke slike pisanom rečju. Volim Pekića i Dostojevskog, Miljkovića…
STRANE
Najvažniji likovni umjetnik 20-og stoljeća?
ANICA VUČETIĆ
Ima tako mnogo najvažnijih!
STRANE
Vizualna kultura danas i budućnost likovne umjetnosti?
ANICA VUČETIĆ
Živimo u vremenu slike i ekrana, sve više je to i 3D slika. Slika prenosi koncentrisanu informaciju, pa samim tim može biti i sredstvo manipulacije. Vizuelna kultura bi trebalo da osposobljava primaoca slike za pravilno iščitavanje značenja i sadržaja. U mnogome smo preplavljeni slikama, prema kojima nemamo kritički otklon, a to samo ide u prilog onima koji nas time potčinjavaju da bi nama vladali.
Likovna umetnost opstaje između tržišta, politike i čistog, nezavisnog arta koji je redak… Različite kulture imaju različit odnos prema umetnosti i stvaralaštvu, pa u zavisnosti od toga bi se moglo govoriti o budućnosti vizuelne umetnosti. Ponekad se pitam kako bi neki moj ambijent posmatrao pripadnik nekog afričkog plemena, što uvodi pitanje – kome se svojim radovima obraćamo i da li oni nose univerzalne ili usko lokalne i trenutne poruke?
STRANE
Na čemu trenutno radite?
ANICA VUČETIĆ
Trenutno montiram novu video instalaciju, pod radnim naslovom „Sa druge strane“. Staklena membrana jednog prozora deli dve prilike koje promiču ispred i iza prozora i povremeno se dodiruju, a da nemaju svest jedna o drugoj, već se samo naslućuju. Posmatrač može da primeti da je to zapravo jedna ista osoba.
STRANE
Kako nastaju vaša djela?
ANICA VUČETIĆ
U nastajanju rada uvek postoji mala doza „madžikorame“. Kako se slika i forma manifestuju i polako pojavljuju na površini svesti i kako dolazimo do odluke šta sa time želimo da uradimo? Taj proces je često dug, a može biti i radostan i mučan.
Ja prevodim sadržaje nesvesnog i simbole snova u instalaciju, ambijent, svoj unutrašnji teatar materijalizujem u prostoru, kako bi se posmatraču dala prilika da na ponuđene slike projektuje sopstvene sadržaje i preispita odnos prema svojim nesvesnim procesima. To bi bila neka vrsta podsticaja individuaciji, kroz koju svi prolazimo.
Put individuacije, po Jungu, može se smatrati pokušajem da se dezorijentaciji savremenog čoveka parira aktiviranjem stvaralačkih snaga njegovog nesvesnog i njihovim svesnim uključivanjem u celinu psihe.
STRANE
Pratite li likovnu umjetnost u regiji?
ANICA VUČETIĆ
Nemam kontinuiran uvid u regionalnu scenu. Sarađivala sam sa Ksenijom Čerče (Slovenija) na projektu „Dijalog“ Umetnostne galerije Maribor i Kulturnog centra Beigrada 2009./10., učestvovala na Festivalu „Tu smo 2“ u Puli 2010. i tu ponovo srela neke kolege kao naprimer Vladu Marteka, Jusufa Hadžifejzovića, Vladimira Dodiga Trokuta… Iz Banja Luke: Radenko Milak, Mladen Miljanović, Borjana Mrđa, Igor Bošnjak, mladi umetnici Mila Panić, Saša Tatić, Selma Selman…, Nemanja Čađo i Ars Kozara… Martin Bricelj Baraga iz Ljubljane… Nikola Ražov iz Rovinja…
STRANE
Kako u djelu “uhvatiti” vrijeme u kojem djelo nastaje?
ANICA VUČETIĆ
Kroz umetnika se kao kroz finu membranu filtrira stvarnost i pretače u njegov rad. I kada nemamo nameru da se direktno bavimo savremenim temama, vreme u kome živimo se neminovno na neki način odslikava u našem radu.
[Template "blue" not found]
