STRANE
Možete li nam reći nešto o načinu na koji ste otkrivali svoj talenat?
ŽELIMIR FIŠIĆ
Mislim da tu nije riječ o nekoj naročito originalnoj priči. I kao u najvećem broju sličnih, i ta moja priča seže u najranije djetinjstvo gdje je taj moj talent prepoznat prvenstveno od mojih roditelja, a poslije i šire okoline. Ja se naravno nisam zamarao tom činjenicom nego sam neumorno crtao i upravo s crtanjem ispunjavao veći dio aktivnosti i općenito djetinjstva. Za loptom nisam pretjerano trčao. Gledajući unazad rado bih se vratio u to stanje svijesti i uživanja u samom procesu crtanja bez opterećivanja konačnim rezultatom. Pretpostavljam da danas previše analiziram i kalkuliram s očekivanim ciljevima i rezultatima pa je i produkcija radova daleko manja. Tada sam bio oduševljen i fasciniran stripom kao medijem, tom kombinacijom priče ispričane slikama. Ta fascinacija i danas postoji s nekim drugim stripovima i podignuta je na neku višu razinu. Uglavnom tu ulogu „malog“ koji stalno nešto crta sam spremno prihvatio i uživao u odobravanju i naklonosti okoline, odnosno najranije publike.
STRANE
Dajete li u vašem radu prednost formi, ili sadržaju?
ŽELIMIR FIŠIĆ
Na toj vagi jednostavno ne mogu dati prednost ni jednom ni drugom, jer su mi obje komponente podjednako i vrlo važne u građenju rada. Radu pristupam vrlo analitički i uz puno promišljanja o tome što želim s njim postići i na koji način. Tako da sadržaj, odnosno priču koju trebam ispričati, atmosferu i emociju nastojim „upakirati“ u formu koja će je najbolje predstaviti i predočiti. Cilj je upravo kroz to likovno pakiranje uvući promatrača u tu priču i sprovesti ga uz pomoć likovnih elemenata i kompozicijskih načela tim mojim viđenjem i vizijom svijeta.
STRANE
Picasso i/ili Klee i vaši uzori?
ŽELIMIR FIŠIĆ
Mada nije riječ o mojim direktnim uzorima (ispred njih biram neke manje razvikane umjetnike) ipak ću ispred Picassa izabrati Kleea. Smatram ga u njegovom analitičkom pristupu, simbolizmu i mistici, pa i samom karakteru puno bližim nego što je to frenetični i eksplozivni Picasso. Mada ne treba zanemariti inovativnost jednog velikog radnika kao što je Picasso iza kojeg stoje preko 20000 umjetničkih djela sa čim se apsolutno ne mogu poistovjetiti. S druge strane kad govorimo o novim stilovima i pristupima umjetnosti, riječ je i o velikom kompilatoru i sakupljaču ideja od nekih drugih introvertiranih i manje eksponiranih umjetnika.
STRANE
Konceptualna umjetnost?
ŽELIMIR FIŠIĆ
Konceptualnu umjetnost vidim kao jednu od suvremenijih smjerova u umjetnosti u kojem se kao autor ne nalazim. Smatram da kroz povijest konceptualnosti ima originalnih ideja i fantastičnih realizacija, te kvalitetnih umjetnika koji na taj način ostvaruju svoje umjetničko djelovanje. Isto tako mislim da se u tom moru produkcije konceptualnog arta kriju i umjetnički postupci koji svojom idejom nisu zavrijedili realizaciju te su po mom mišljenju trebali ostati na razini dosjetke. U tom kontekstu sjetim se studenskih dana, između ostalog provedenih u druženju sa dragim mi prijateljem i kolegom Igorom Borozanom, i naših konceptualnih dosjetki koje nikad nisu zaživjele, jer su zapravo bile potrošene čim su izgovorene i izašle na svjetlo dana među izabrani krug ljudi. A upravo su te ideje i zamisli uvijek sa autoironijskim odmakom bile najbliže što sam se približio toj vrsti umjetničkog izraza.
STRANE
Koliko je za vaš rad bitna književnost? (Omiljeni pisci?)
ŽELIMIR FIŠIĆ
Usudio bih se reći da je taj utjecaj od presudne važnosti. U smislu da nekih mojih radova ne bi ni bilo da nije bilo nekih pročitanih knjiga. Proza, poezija, te poezija kao dio glazbe s kojom čini cjelinu, inspirirale su i direktno utjecale na neke moje konkretne radove. U nekim radovima je pisana riječ i doslovno implementirana u vidu stranica teksta, stihova, citata i naslova, u samu kompoziciju. A popis inspirativnih književnih djela i autora je poduži od stranih pisaca Philipa Rotha, Jonathana Franzena, Milana Kundere, Douglasa Adamsa, Michaela Houllebecqa do tzv. domaćih pisaca iz regije Andreja Nikolaidisa, Mile Stojića, Bekima Sejranovića da spomenem samo one koji mi trenutni padaju na pamet. Naravno da je taj popis jednostavno predug i da sam, nenamjerno, vjerojatno mnoge izostavio. Naglasio bih i važnost stripa kao medija koji može poslužiti kao direktna spona između likovne i umjetnosti pisane riječi. Nažalost, iako ima od oba svijeta, strip se još u velikoj većini percipira kao medij nedostojan da stoji uz bok likovnoj umjetnosti i književnosti. Smiješni su pokušaji preimenovanja stripa u naziv „grafička novela” da bi mu se na taj način dalo na težini i ozbiljnosti. Navest ću Art Spigelmana, Manu Larceneta, Alana Moora, Jodorowskog i Moebiusa kao autore nekih slobodno mogu reći remek djela strip umjetnosti. Ipak je riječ o stripovima koji su osvojili i neke značajne književne nagrade.
STRANE
Najvažniji likovni umjetnik 20. stoljeća?
ŽELIMIR FIŠIĆ
Kad promatramo kroz kontekst cjelokupne povijesti likovne umjetnosti vidljivo je da se u 20. stoljeću sve ubrzalo u smislu novih smjerova, pristupa i razmišljanja. A takav frenetičan i promjenjiv karakter cijelog 20. stoljeća možda je najbolje opisan u liku i djelu već spomenutog Picassa. Taj neumorni pokretač i inspirator likovnih smjerova i tendencija sa svojim brojčano i kvalitativno fascinantnim opusom najbolje predočava i oslikava stoljeće dramatičnih promjena. On je zapravo i jedina prava slikarska popularna ikona, jer je u današnjem svijetu površnosti i neznanja ipak svatko „čuo“ i nešto zna o Picassu, te će te na ulici, u gotovo svakom kutku svijeta, ako si barem malo u tom slikarskom pozivu, prozvati njegovim imenom. Što ne znači da mi je Picasso kao ličnost i karakter blizak i simpatičan. Na kraju krajeva ni sa 20. stoljećem nisam naročito oduševljen.
STRANE
Vizualna kultura danas i budućnost likovne umjetnosti?
ŽELIMIR FIŠIĆ
Mislim da je kolega Zoran Zelenika odgovarajući na isto pitanje dao jedan vrlo inteligentan i sveobuhvatni odgovor koji apsolutno mogu potpisati. Rekao bih da je ta određena doza frustracije i osjećaja bespomoćnosti nad trenutnim stanjem vizualne, i općenito kulture, u našem širem okružju opće prisutna kod velike većine autora i umjetnika. Posebno bi istaknuo nezahvalnu poziciju autora u sustavu predstavljanja djela publici u kojem svi, od čistačice izložbenog prostora do kustosa, dobivaju nekakvu financijsku naknadu, odnosno plaću za svoj rad, osim umjetnika samog. A oko njega se vrti cijela priča, što je zapravo jedna vrlo apsurdna situacija. E, sad bi se dale ispisati stranice teksta koje detektiraju uzroke i posljedice takvog stanja ali mislim da su to više manje sve poznate stvari. Nekakvu oprobanu konkretnu recepturu za izlaz iz tog začaranog kruga nemam, pa stoga ne bih širio defetizam nastavkom priče o toj temi.
STRANE
Na čemu trenutno radite?
ŽELIMIR FIŠIĆ
Trenutno u usporedbi sa nekim ranijim godinama vrlo malo radim, a opravdanje nalazim u bavljenju likovnom pedagogijom koja mi, istina, omogućuje egzistenciju ali mi isto tako uzima značajan dio vremena i energije. Zapravo se nadovezujem na neke već postojeće serije i cikluse radova kompletirajući ih za izložbe koje planiram u narednoj godini. Konkretno, riječ je o seriji radova, na kojoj radim već niz godina, tematski povezanih i objedinjenih pod nazivom Prolaznici. Motiv prolaznika odnosno ljudske figure koja prolazi gradskim vizurama provlači se kroz sve ove radove i čini jednu zajedničku cjelinu. Svojim prolaženjem kroz kompozicije i svojom veličinom u odnosu na ostale likovne elemente Prolaznici alegorijski govore o drami prolaznosti uopće te ljudskoj nemoći nad veličinom sudbine. Druga serija na kojoj usporedno radim prikazuje motiv automobilskih olupina. Ta prijevozna sredstva zaustavljena u pokretu i svojoj svrsi na napuštenim cestama i destruiranim eksterijerima također govore o istoj stvari. Naziv te serije radova Rust never sleeps direktno je inspiriran poezijom i glazbom Neila Younga. Bez obzira što je motiv i jedne i druge serije radova napuštena i propadajuća tvorevina ljudskih ruku i industrijske revolucije, smatram da je čovjek prisutan u djelu.
STRANE
Kako nastaju vaša djela?
ŽELIMIR FIŠIĆ
Prvenstveno je riječ o jednom analitičkom pristupu građenju samog rada počevši od ideje i koncepta do konačne realizacije. Taj postupak i proces je daleko od ekspresije trenutka i trenutne emocije i raspoloženja pa mi je stoga potrebno i relativno dosta vremena u izradi rada. Tehnički je riječ o kombinaciji slikarskih i crtačkih tehnika. Od akrilika koji mi omogućuje jednolično većinom monokromatsko nanošenje boje u širokim površinama do tehnike tuša i pera s kojom postižem grafičke efekte. Kombinacijom tih tehnika postižem i teksturalne razlike varirajući površinu. Izabrane dimenzije rada su mi u kombinaciji sa prikazanim perspektivnim skraćenjima bitne u sugeriranju prostornih odnosa i „uvlačenju“ promatrača u sliku. Obilno koristim asfaltni lak „posuđen“ iz grafičke tehnologije uz pomoć kojeg gradim tonove potrebne za dobivanje određene i željene atmosfere u slici. S istim ciljem koristim i drugi lak, onaj za čamce, za završne premaze koji je istovremeno koristan i kao zaštita te poveznica svih upotrebljenih tehnika. Iskorištavam i prirodnu grubost drvenog materijala propuštajući na pojedinim mjestima u kompoziciji njegovu teksturalnu sirovost. Crtež je autonoman u odnosu na bojane plohe i suprotstavljanjem linija predočava oštećenost i destrukciju materijala.
STRANE
Pratite li likovnu umjetnost u regiji?
ŽELIMIR FIŠIĆ
U današnje vrijeme bombardiranja slikovnim informacijama teško je nešto propustiti. Premda se svjesno ne trudim da popratim sva kretanja i pojave u likovnoj umjetnosti s namjerom izbjegavanja direktnog i indirektnog utjecaja na moj rad koji nastojim održati što „čišćim“ od trendova. Najviše pratim rad mojih prijatelja i kolega i zbog mogućnosti dugotrajnog uvida u razvijanje njihovih priča. Općenito imam osjećaj da ima sve mlađih i kvalitetnijih autora.
STRANE
Kako u djelu “uhvatiti” vrijeme u kojem djelo nastaje?
ŽELIMIR FIŠIĆ
Svatko na svoj način i kako umije.
