“Božji šapat, ružinih boja…”
(Stanisław Vincenz)
August
u početku bijaše vrt
u početku drveće
se presijavaše kao pjesme
skakavaca
note u plavetnilu
na kraju vrta klimava daska
izleglo se jutro
u podne kroz pelin i čičak
luta kroz šuškave lopušine
do južnog kraja Bukovine
gdje na brdima
naziva oblake gdje crpe
iz izvora sjaj na svjetlu
pijana nebesa svijeta
S one strane rijeke
nema sederskog tanjira
nema pitanja noć se ne razlikuje
od prethodnih noći
nema kaleža
za proroke lašte
se zvijezde na mrazu
nema crvenog mora
pet strofa
crnine
ona sije glad u gorku zemlju
crnu
ona iskopava glad
pet strofa
iz gorke zemlje crne
pušta život
s one strane rijeke
pet strofa
dayenu
nijema
uskoća svijeta
Mart
kao da zna ulica put
kao da samo se
odmara drveće i zna kamo će
kao da sputavaju prozori poglede
kao da čeka jorgovan jabuku
dječje kostime
miris hamantaša
porta i put
i još zidovi i krov kao da je kuća
no kako će
zidovi i krov biti kuća kad su vrtovi susjeda
divljina kad je Haman Drugi s vrata zgulio
zapise svijeta
oblaci i grane na vjetru
kao da čeka povečerje
lampu i novine
kao da čeka topot kiše
vijest o katastrofi –
voz u rijeci Prut
volovi razneseni u ledenim ruševinama
užasan prizor
nepodnošljiv
jedan čovjek
poginuo
jedan čovjek
nestao
Pisma
s obala takvih noći
sara se smije
jakob se glasa
zelena mati Bukovina
s obala takve tuge
pošta iz Düsseldorfa
s obala takve tuge
sara se smije
jakob se glasa
s obala takvih zora
redci iz New Yorka
Rav Levi Jizchok u šalu i tefilinima
ne miče se s mjesta.
s obala
shtiler shtiler
jakob se glasa
sara se smije
kvorim waksn do
s obala
shtiler shtiler
pisma iz Pariza
Presavila se zemlja
Jednom se dvaput se triput se
Glasnije glasnije se
s obala takvih zora
sara se smije
jakob se glasa
s obala takve tišine
redci na prošaranom njemačkom
pisma iz Guangzhoua
s obala takve tišine
jakob se glasa
sara se smije
s obala takvog stiha
pošta iz Naharije
Jedan božji dah je more.
A čovjek je njegova misao.
s obala takvog stiha
jakob se glasa
esau plače
s obala takve tuge
redci iz noći
Stoji pred stalkom. Molitvenik je otvoren
no on riječi ne progovara.
Most od papira
Pričaj, čekamo.
(Itzik Manger)
ko nosi čežnju nosi teret
nosi punu genizu spaljenih imena
ko nosi neživljen život
preko mosta od papira?
S njemačkog preveo: Mirza Purić